Južni Velebit, Tulove grede
Još jedno bivakiranje u prekrasnom ambijentu i u nedjelju sam dobio tečajca Igora za partnera. Trebalo je ispasti da jučerašnji gužvoviti sektor danas nije popularan, no ipak nas je bilo tri naveza u odabranoj Smeri čez plošče. Lijepa stijena, penjanje slično kao i subotnje, ali je stijena skroz čvrsta i ima nešto nepotrebnih klinovima, čak i spitova. U zadnjoj dužini naletio sam na stoper za koji sam se tek tog trena sjetio da je postavljen dan ranije i nakon silnih pokušaja vađenja otpisan. Ako pametniji zbilja uvijek popušta, dosad još nisam ispao pametniji od bilo kojeg stopera, tako da je isti vraćen sretnom vlasniku.
Južni Velebit, Tulove grede
Nakon ugodnog noćenja pod Tulovim gredama, Ana, Hrco, Špiro i ja dočekali smo dolazak Ljetne alpinističke škole AOV. U subotu smo tečajac Robi i ja nabasali na gužvu u smjerovima (tečajci su sami birali) pa smo ipak potegli prvenstveni u dijelu stijene gdje nije bilo ničeg. Malo nas je prala kiša, malo pržilo sunce, malo mazio vjetar... Novi smjer je ostavljen potpuno neopremljen, krasne ploče, trunku krušljiv u detalju, ali daleko manje od "nekrušljive" alpske stijene. Stup desno od Dvodelnog kamina, slikoskica u galeriji. Potrebne su vam gurtne i kevlarice, stoperi i mali fredovi. Smjer je dobio i instant prvo ponavljanje jer je Špiro sa svojim tečajcem skrenuo za nama iz Dvodelnog kamina, koji, ruku na srce, ni meni ne djeluje baš privlačno. Subota je navodno završila dobrim tulumom, bar za one koji nisu imali tulum u glavi.
Karavanke, Vrtača
Almost five years since last time I climbed Vrtača by the Southeast ridge route. The route was barely in conditions so it was more difficult this time but still very nice by any standards. Raging wind was blowing new snow all over some pretty dangerous ground so a safe winter route was tough to find in the whole of Slovenia. But this one was a jackpot. Just below the top of Vrtača we met some ten Slovenian mountain rescuers on a training tour. They had just climbed up the Y gully – our plan A for a descent route. Good conditions confirmed, there was nothing more than to head down. Yet another wonderful winter day in the mountains!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Wednesday was our last day of climbing so Lutz had his last wish ticked – D․ Brahma in Anića kuk. We then climbed Šaleški on the northern side of Anića kuk Pillar. After the last 420 vertical meters of rock Lutz had to finish his trip to Paklenica. No more short term plans were to be made so we just enjoyed some more beer and raised our hopes for good winter. And then maybe some ice climbing because – why not?
Južni Velebit, Velika Paklenica
On Tuesday Lutz ticked his first big wish and climbed Mosoraški in Anića kuk. We still had plenty of time left so we also climbed Kamasutra on the northern side of Anića kuk. A very nice route indeed! After another 500 vertical meters climbed it was time for another beer and the last day's plan to emerge.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Monday was the first real day of climbing. Everything went smoothly as we expected. We linked Ča je od Draga je od Draga, Centralni kamin, Danaja and Celjski stup. The last one served as calibration for the grades in Anića kuk. After more than 500 vertical meters of rock in a day we were still fresh and ready for beer. And for more planning of course.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Arriving late Sunday afternoon Lutz barely got a chance to climb some single-pitch routes in the gorge. But then we decided we would still do a multi-pitch test route to see where we're at and better plan for the days ahead. So we climbed Lidijin with Nosorog exit. We were pleased. Planning our next climbs over a cold beer could begin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After approaching Centralni kamin Kirsten's stomach suddenly changed its mind. So we backtracked down to the gorge were she had some rest and recovery to do while Milan and I climbed single-pitch routes in the shade. A good deal of climbing, trying, falling and all together great effort!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Josipa Debeljaka was a perfect choice for a somewhat longer route for practicing techniques and not to overwelm us with difficulties. It was Milan's second route. Kirsten climbed it three years ago but still found it 'interesting' enough. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Sjeverni greben proved easy enough for Milan's first route to have us just continue up the last pitches of Sjeverno rebro. Definitely an appropriate introduction for Milan as well as some familiar relaxed climbing for Kirsten.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Centralni kamin is another great route with many variants to suit everyone. This time the chimney pitch was wet so we took a lower left branch through Sjeverno rebro. We climbed the last three pitches differently but similarly with great satisfaction.
Južni Velebit, Velika Paklenica
There seems to be love happening between Kirsten and Mosoraški. Because she called him back! :) Not like it's a familiar route after almost seven years since she last climbed it. But still every bit as fun as it always was.
Karavanke, Storžič
Uvjeti za penjanje u Storžiču ne baš sigurni. Ali zato odlični za vježbe lavinske potrage i spašavanja unesrećenih iz lavina. U izvedbi Zimske alpinističke škole AOŽ i Škole planinskog skijanja.
Umjetni slapovi Mlačca, Mojstrana
Zimska alpinistička škola AO Željezničar na umjetnim slapovima u Mojstrani. Trebalo je početi od početka, ne od sredine, a za to je Mojstrana zakon.
Južni Velebit, Velika Paklenica
On our last day we took Mark and Gidon, our other British guests with us. They were climbing single-pitch routes in Klanci since they arrived. They were in serious training so they climbed a lot of single-pitch routes by then. All psyched up like teenagers even if actually being slightly older than that. :) They wanted to do a multi-pitch too so we chose two routes in close proximity – Frau Blüher and Flex & Rex. We climbed almost like a single party of four, chatting, taking photos, sharing support... On the descent I took us to climb an excellent F5c route in Hram, hidden in shade and away from crowds, of course. We finished the day with some single-pitch sport routes in Klanci. What a great ending to what otherwise felt like we are just getting warmed up! But there is so much more! Oh well, maybe some other time...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Plans for Mosoraški or Brahm started to emerge. To be on the safe side I first took us to another great classic somewhat representative of climbing in Anića kuk yet not nearly as engaging. Barba Antin gave us some beautiful chimney climbing, a brilliant easy traverse, a difficult corner pitch and much more. All that as a reminder of what "easy" grades in Anića kuk feel like. We agreed it was hard enough to justify a rest day or two and to stay away from Anića kuk this time.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Kirsten has already climbed a whole lot of obvious first-choice routes in Paklenica. Picking the next one has proven to be a challenge. :) We agreed to switch leads this time so we wanted somewhat lower grades and no runouts. Josipa Debeljaka it is! The second route was also a typical choice, Cile, although it was already in the sun – not quite so pleasant at this time of year.
Južni Velebit, Velika Paklenica
I drugi dan iskrao sam se na pola dana i pridružio Durangu. U nedjelju smo Daniel i ja popeli Ča je od Draga je od Draga sa već standardnom školskom izlaznom varijantom. Dok su tečajci nakon dugog smjera u pravilu ostajali frikat u klancima, ja sam se po kratkom postupku uputio doma. Ipak sam na godišnjem, znači moram puno odmarati. Not! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola SPK Durango "posjetila me" u Paklenici dok sam na godišnjem. :) Ukrao sam malo vremena i u subotu odradio jedan smjer s tečajcem Vedranom. Jedan ali vrijedan, respektabilan Celjski stup. Moji mišići stopala već su zaboravili što znači penjati u raskoraku, izgorili su! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ispit za vodiče C standarda u Paklenici. C standard u HPS-u je vođenje na sportsko penjanje, ove godine samo dva kandidata. Nenad i ja propitali smo vodičko-penjačke tehnike pri vođenju na penjanje kratkih sportskih smjerova, ali i glumili klijente u dugim sportskim smjerovima. Zaključak: neke LJAŠ u HPS-u izmišljaju "svoje" penjačke tehnike što nekim kandidatima priušti ni manje ni više nego pad na ispitu i "sretno na popravnom". Pa hvala im na takvom "školovanju".
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske, epizoda četvrta. Odabir smjera pao je na Josipa Debeljaka. Nije težak, ali je dugačak pa predstavlja pravi poligon za vježbanje tehnika. Na ulazu smo prestigli priličnu gužvu, što je bio ključ sigurnog nastavka dana. Dalje samo uživanje do vrha, uz pokoju novu tehniku, no uglavnom utvrđivanje onih standardnih. Sad je vrijeme za trenkanje i podizanje ocjena pa da i teži smjerovi dođu na red.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske, epizoda treća. Došlo je vrijeme za pokazati našim gostima neki Peklenički klasik. A koji je valjda najpenjaniji dugi smjer u cijeloj Paklenici? Mogao bi to biti Nosorog. Malo smo ponovili tehnike penjanja dugih sportskih smjerova i pritom uživali ko prasci.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan seminara za vodiče C standarda. Najprije smo odradili zadane vježbe pri tlu, a onda opet u stijenu. Opet Valentina i ja, ovaj put popeli smo Lidijin i još u dobrom društvu. Kandidatima sretno na ispitu!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvi dan seminara za vodiče C standarda. Počeli smo s vođenjem na penjanje kratkih sportskih smjerova. Nakon toga prebacili smo se u duge smjerove. Valentina i ja popeli smo Danaju s naglaskom na vodičke tehnike i tehnike samosapašavanja u dugim penjačkim smjerovima.
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Drugi dan buđenje u 04:00 i spremanje za 1500 m visinske razlike do vrha Großes Wiesbachhorna. Snijega je bilo više nego zadnji put i na dosta mjesta bilo ga je naporno prtiti. Ali nismo odustajali dok god je išlo. A to "dok god je išlo" prevelo se u jedva još (od)penjivu grapu s izlazom na oko 3000 mnv. Naime, lagani greben koji vodi dalje prema Kaindlgratu i njime na vrh bio je napuhan dubokim snijegom koji niti bismo stigli isprtiti, niti bi to bilo sigurno i pametno pokušati. Odpenjali smo grapu i sve ostalo, ukrcali se u auto 2000 mnv niže, ovaj put bez popetog vrha, no sretni i zadovoljni.
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Mirka, Krešo, Vuković i ja, opet na turu svih tura. Prvi dan odradili smo pristup do brane Mooserboden na 2040 m i tamo prenoćili. Ovaj put smo računali na zimsku sobu, no svjedeno ponijeli opremu za bivakirati kod brane, za svaki slučaj. Soba je bila otvorena i slobodna, koji gušt... 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan sa školom u Paklenici. I drugi dan s Krešom! Nisam mislio da ću imati prilike penjati Srednje rebro baš na školi, no s obzirom na iskustvo od prethodnog dana, nisam se dvoumio. Odradili smo smjer baš lijepo školski, ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ponekad te i na školi usreći vrlo kvalitetan tečajac. Moglo bi se reći da je na školi tek "reda radi" ako u jednom danu, preciznije u 3 i pol sati penjanja popnete s tečajcem Ča je od Draga je od Draga (izl. var.), Centralni kamin (izl. var. kroz Sj. rebro) i Danaju, sve "leđere". Prekrasan opušteni dan u Paklenici s Krešom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Od četiri slobodna dana, Josipa i ja uspjeli smo iskoristiti jedan. Popeli smo smjer Izduženo rebro kao izvidnicu u njegove potencijale u edukaciji vodiča. Pritom smo se i dobro zabavili, bar dok mene nije počela boljeti glava, što je nažalost pomrsilo daljnje penjačke planove.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju smo se prebacili na AOŽ školu. Svak sa svojim tečajcima, a meni je čast pripala voditi ekipu u Sjeverni greben. Jaka bura nija nam dozvolila puno više od toga. Tek po povratku oslobodio se još Cile pa smo popeli još i taj smjerčić za kraj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Josipa i ja u gostima, na školi SPK Durango te ujedno na vježbi SPV Zagreb. Durangačima je to bio prvi izlet u Paklenicu i općenito u duge smjerove pa smo dva tečajca prvo odveli u Josipa Debeljaka. Kad smo se napenjali, odradili smo još vježbu abseil u više dužina, na sportskom sektoru u Klancima.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Uvijek je posebno na Gorskom zrcalu. Ova škola dosta se kasno susrela s tehničkim penjanjem, ali ništa zato. Osim tehničkog penjanja odradili smo i gro drugih tehnika standardnih za ovu lokaciju, poput abseila, prusiciranja, sv. Bernarda...
Južni Velebit, Velika Paklenica
California, meet Paklenica. Bad weather left us with only one day we can still climb on – but what a day! After a couple of short sport routes, Annette and I climbed Centralni kamin with Sjeverno rebro finish. We found deep blue ripe figs on descent – best figs I tasted so far. Then we climbed Lidijin with Nosorog finish and well, found even more figs on descent. :) Great day climbing popular routes in Paklenica, great time hanging around with Annette.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan u Velebitaškom. Obojica smo ga penjali već ranije, no obojica smo se i složili da je vrijedan svakog ponavljanja! Lakši od Nostalgije, no čovjek se svejedno napenje i ode doma sretan...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Dva dana Anića kuk. Hrvoje i ja u subotu smo popeli Nostalgiju. Tipičan smjer za Anića kuk, gdje sve što zaslužuje ocjenu, pa i onu najnižu, zaslužuje respekt prvim penjačima. Dvije dužine 6b, a sve ostalo jednako teško. :) Dobro osigurano, ne vidim gdje bi trebali frendovi u zloglasnoj 5c dužini.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Jedan dan Paklenice, jedan ali vrijedan. Subotnje pijepodne taman se još moglo iskoristiti za popeti jedan smjer prije najavljenog pogoršanja vremena. Praktički u istom kvartu s Lanom i Kmecom koji su penjali Centralni kamin, Ivan i ja popeli smo Izgubljenu djecu. Ispao je to jedan od najljepših smjerova u kategoriji srednje dugih 6a+!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjeljno popodne, umjesto u fjaci, provedeno u klancima. Vrijeme odlično iskorišteno! U društvu naših gošći iz kuće i oca u ulozi foto-reportera, koji nije propustio ni priliku da zajaši Ljusku i nađe se s druge strane objektiva. Thanks guys!
Julijske Alpe, Triglav
Ivanov prvi smjer u Steni. Prvo pa muško! Kamenje ima tendenciju da ne pada prema gore nego prema dolje, nažalost drito u znatiželjno čelo. Puknuta arkada, srećom bez potresa mozga pa budući da je eventualni silaz bio puno opasniji od nastavka uspona, ipak smo se odlučili na "povlačenje" prema gore.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ispit za vodiče C standarda u Paklenici. C standard u HPS-u je vođenje na sportsko penjanje. Kandidatima smo upriličili pravi ispit, što znači da su osim demonstriranja vodičko-penjačkih tehnika na tlu morali provesti "klijenta" kroz neki dugi sportski smjer te se gore u realnim uvjetima snaći u raznim škakljivim situacijama koje im "klijent" priušti.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Treći dan produženog vikenda, u Paklenici. Črnjak i ja popeli smo Franz Hohensinn. Bome, tvrde ocjene! Nakon toga, popeli smo još Nidiu, prekrasan smjer za koji nažalost nisam bio upenjan, dok ga je Hrco prošao slobodno! Nakon ta tri dana, nije mi više ostalo dovoljno kože na prstima za četvrti...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan produženog vikenda, u Paklenici. Črnjak i ja popeli smo prekrasni nezaspitani smjer, Srednje rebro. Smjer je rijetko penjan pa nije baš počišćen i prilično je oštar, ali ne treba na to gledati kao na minus. Baš suprotno, to je izvrsno iskustvo za bolje tečajce na školama, ali obavezno u navezu s iskusnim penjačem i jedino i samo kao prvi navez u smjeru. Još jedan plus je dobar pogled na Kanjonski gdje je moguće navigirati neiskusne naveze u orijentacijskom detalju smjera, da ne zalutaju u Paparazzi.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Produženi vikend, prvi dan na Dabrovima. Črnjak i ja se prvo malo gubili do Zasječenog kuka, a onda okušali sreću u smjeru Geierwally. Malo projektirali detaljni cug, skužili caku, baš je lijep! Ali ipak nismo bili raspoloženi za popeti ga do kraja, psiha valjda. Popeli smo nešto lakši Il trono di Plutone – smjer koji mi se daaaaavno, kad sam ga prvi put penjao s Vukovićem činio precjenjen, ali ne i ovaj put! Reko bi Đole, što se nekad dobro penjalo, baš.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Vintage Summit na Dabrovima, dan drugi. U nedjelju smo povratak do doma u Ravnom Dabru planirali tek u tri popodne, pa smo se stigli i podružiti s Miletom i ostalima. Onda smo ipak zajašili bajkove i odpedalirali još jednu prekrasnu kružnu turu. Ovaj put preko Kugine kuće, jedno 35 km. Kakav vikend za mtb, ponovilo se! 
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Vintage Summit na Dabrovima. Tako smo nazvali dugo priželjkivani reunion izlet starijih generacija AOŽ i simpatizera, njihovih deda, baba, podmladka... I pasa! Josipa i ja osim druženja u bazi isplanirali smo si nepenjački provod. Odbiciklirali smo 30-tak kilometara kružno, što cestom, što Premužićevom stazom i proveli se na jedan za nas i Dabrove nestandardni, ali ispunjavajući način. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Josipa, Ines i ja s Velebitašima na njihovoj školi. Skompali smo tri naveza i razvukli se po Sjevernom grebenu. Učili smo koristiti čokove i improvizirati sidrišta. Bilo je tu svega. :) Kasnije smo se presložili pa je Josipa povela u Josipa Debeljaka, a ja u Lidijin s Nosorogom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Još jedan red fjake, pa red penjanja. Kanjonski sam penjao par puta, ali uvijek s ulaznom varijantom. Ovaj put baš me zanimalo kakav je originalni donji dio. Mogu samo reći – isplati se penjati, a ostalo nek govore fotke.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugomajska Paklenica. :) Ljenčarenje i sitni popravci po kući, ali onda ipak nekako odlučismo nešto i popeti. Jest da je bilo već pet popodne, ali reklo bi se – taman. Josipa i ja popeli smo Spit Bull s izlazom po Nosorogu.
Karavanke, Vrtača
Post-školski izleti još traju i trajat će dok god ima bijelog. Jugovzhodni greben Vrtače poslužio nam je kao prekrasna ne preteška tura za iskoristiti pola dana prije najavljena pogoršanja vremena. A meni ujedno i za testiranje novih gojzi.
Julijske Alpe, Krnica
Zimska škola odradila je skoro sve što je trebala. No to ne znači da je sezona pri kraju, naprotiv! Ovaj put odradili smo jednu izvidnicu u SZ stijenu Dovškog Gamsovca. Od maks. izvedivih 1400 m visinske razlike odradili smo oko pola, do prevjesnog snježnog skoka koji nam se nasmijao u brk i okrenuo nas natrag. Pa do sljedeći puta...
Julijske Alpe, Vršič
Dobar zalogaj leda u Prednjoj glavi Prisojnika. Drugi slap u izvedbi zimske alpinističke škole AOŽ bio je pravi pogodak. Dobar led, nešto snijega, odlično iskustvo!
Kamniško-Savinjske Alpe, Ravenska Kočna
Marko Erceg i ja zaputili smo se provjeriti Spodnji Ledinski slap. Nad Jezerskim je operiralo na desetke naveza, a nažalost nismo ni mi uspjeli izbjeći gužvu. Slap je bio kao nacrtan, strm i prekrasan. Jedina nevolja bila je u načekavanjima i čestom spindriftu. E da, i u mojoj neupenjanosti koja je pri ovoj granici teškoća rezultirala brzinom napredovanja mjerljivom ne štopericom, nego radiokarbonskim datiranjem! :(
Medvednica, Sljeme
Izlet zimske alpinističke škole AOŽ. Glavna tema bila je bivakiranje. Prespavali smo (da, prespavali) na Sljemenu noć kojom su prijetili građanima Zagreba kao najhladnijom dosad... Svašta. Sljedeći dan vježbanje lavinskog presjeka i pokazna vježba turnog skijanja, a na kraju i jedan zabavni skijaški spust sa Sljemena skoro do u Zagreb.
Hohe Tauern, Maltatal
Treći dan trebalo je primijeniti naučeno. Ne baš idealni uvjeti u Maltatalu ipak su nam omogućili penjanje. Osmero polaznika škole i devet instruktora i asistenata pobrinuli su se da se dan jako dobro iskoristi. Hrvoje i ja te Sanda i Rene popeli smo slap Superfeucht – do gornje zavjese koja će pričekati neke hladnije dane.
Julijske Alpe, Vršič
Sidrišta u ledu i osnove penjanja leda. Drugi dan vratili smo se na isto mjesto gdje su najraznolikije rubne pukotine nudile sve što nam je trebalo. Šraubanje, izrada abalakov-sidrišta i top-rope od skoro vertikalnog do opako prevjesnog leda!
Julijske Alpe, Vršič
Trodnevni izlet zimske alpinističke škole AOŽ. Ledenjačke tehnike obavezan su dio zimske škole, a mi smo na Vršiču pronašli baš idealne uvjete za vježbu. Cijeli dan imali smo pune ruke posla.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan seminara nastavili smo s vježbama u dugim smjerovima. Slavica, Šime i ja popeli smo Danaju u Stupu Anića kuka gdje smo gradivo proširili vježbom abseila s dva klijenta u više dužina. Oba dana bila je najavljena mogućnost kiše, no vrijeme je izdržalo bez i kapi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvi dan seminara za vodiče. Kandidatima za C standard pokazivali smo razne vježbe na tlu i na kratkim sportskim smjerovima te nastavili sa složenijim manevrima u dugim smjerovima. U subotu smo Slavica i ja popeli Centralni kamin.
Obertauern
Prvom turom sezone 2014/2015 počastili smo se dosta rano. Vuković, Željka, Josipa i ja potegnuli smo do Obertauerna koji mada nije uređen i otvoren, standardno nudi izvrsno turno skijanje za otvaranje sezone. Skijaša je bilo podosta, a jedino za poželjeti je bilo malo sunca. Naravno, i bez njega smo uživali kao prasci! 
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Drugi dan na Dabrovima uglavnom smo penjali ravnopravno s tečajcima. Ivan i ja popeli smo La Figlia del Capitano, bez vjetra i u kratkim rukavima. Nakon smjera smo na zbornom mjestu odradili ostatke subotnjeg kolokvija dok se svi nisu vratili iz smjerova. S obzirom na lijep dan, okupljanje je potrajalo do mraka, no sve u svemu bez problema.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Ljetna škola AOŽ na Dabrovima. Prvi dvodnevni izlet i prvi dugi smjerovi, a tečajci već apsolvirali sve što je potrebno za ozbiljno penjanje! Lana i ja prvi dan popeli smo Vamos a la plaja, nakon čega je pao još i Starter, cug-cug.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Srijeda u Klancima, a za neke i prvi posjet Paklenici uopće. Ugodno, ma idealno vrijeme za penjanje, radni dan i posljedično malen broj penjača, sve to pogodovalo je jednom vrlo ispunjenom izletu. Nakon degustacije Paklenice, Plitvička jezera od dan ranije mogla bi pasti u zaborav... :)
Kalnik
Ljetna alpinistička škola AOŽ na Kalniku. Iskoristili smo lijepo vrijeme (što u ovo doba znači da nije bilo vruće) i odradili prevezivanje, abseil, te penjanje na top-rope i u vodstvu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju smo odabrali nešto kraći smjer – Prijatelju moj. Bez obzira na ocjenu penjanje je bilo vrlo zračno i atraktivno. Max se vrhunski izborio i s ovom stijenom, čime se malokoji osmogodišnjak može pohvaliti. Sretan ti rođendan prijatelju moj! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Dušan i Max u Paklenici. Divno je bilo penjati s našim gostima u Starigradu. U subotu smo popeli 200-metarnu kombinaciju smjerova Sjeverni greben + rebro. Mada smo na raspolaganju imali samo popodnevni termin, cijelo smo vrijeme penjali u hladu. Max je tako u stijeni proslavio svoj osmi rođendan!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nemoguće je ne uživati u Mosoraškom, zar ne? U nedjelju jedno ležerno krstarenje smjerom između inače čestih kiša zadnjih dana. Dobro da sam dan ranije na silazu imao vreću za uže i sačuvao ga suhim za Anića kuk.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske, epizoda druga. Za drugi smjer odabrali smo Sjeverni greben s izlazom kroz Sjeverno rebro. Ovo je već bilo osjetno teže, ali ništa manje zabavno. Na silazu smo, kako to ovo ljeto i nalaže, propisno pokisli. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Deep water solo blizu Paklenice. Naša barka, naš kapetan, naše predivno more i naša bezgranična mašta u biranju najrazličitijih mogućih i nemogućih linija. Brod je samo na jednom mjestu i tek nakratko bilo moguće usidriti, dakle tamo gdje je more bilo najpliće – "svega" 80 metara dubine! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske. Htjeli su se okušati u penjanju dugih smjerova pa smo nakon kraćeg uvoda u klancima odabrali prikladan smjer. Prijatelju moj nije bio ni pretežak, ni predug – aman taman. A ni vrijeme nije moglo biti bolje, milina.
Samoborsko gorje, Terihaj
Josipa i ja odlučili smo biciklima malo provozati se do Terihaja. Uže i komplet penjačka oprema u ruksake, pa pravac najbrdovitiji mogući potez Zagreb-Terihaj. Tko želi ponoviti, zove se Svetonedeljski Breg. :)
Samoborsko gorje, Okić
Samospašavanje – još jedna radionica u organizaciji fonda "Penjati se mora". Kako ovo nije bilo prvi put da organiziramo ovu radionicu, većina sudionika već je imala ideju o tome što ih čeka. Družili smo se cijeli dan, čuli razne savjete i isprobali mnoge tehnike za koje se nadamo da nam nikad neće zatrebati. Hvala svima na pomoći i aktivnom sudjelovanju!
Zagreb, Tunel
Posljednje pripreme za radionicu samospašavanja, trebalo je još par stvari isprobati. Najprije smo Josipa i ja isprobali jednu novu varijantu sv. Bernarda i ponovili tandem-abseil, a onda nam je došao i Orsat. Bilo je prvi put da vježbam tandem-abseil u ulozi žrtve i moram reći da je bilo izuzetno korisno!
Gorski kotar, Risnjak
Vodički ispit A i D kategorije na Risnjaku. Nisam znao što očekivati, ali rekoh javit ću se pa pomoć gdje mogu. I nisam zažalio. Bio je zbilja krasan izlet u dobrom društvu, ponovilo se! E da, i ono najvažnije, moja draga položila. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Petak u klancima. Oduševljeni stijenama, ambijentom, vremenom i nestandardno malenim brojem penjača, vratili smo se u klance i raspalili po inače krcatim sektorima. Sve sami smjerovi na koje vikendom inače ne bismo ni došli na red. Bilo je odlično, thanks Piotr!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ne znam kad sam zadnji put otišao u Paklenicu isključivo na sportive. Jesam li ikad? No kad već tako bi, onda je pravi dan za to definitivno radni dan. U četvrtak laganini frikanje s Piotrom.
Gorski kotar, Klek
Nakon 9 sati čvrstog sna, drugi dan trebalo je odraditi nešto po skoro olujnom vjetru. Odluka je pala na Glavu do gredine pa abseil dolje, budući da je Josipu još falio abseil u više dužina. Na povratku smo istražili put do doma ne preko sipara i sedla, već prečicom direktno kroz šumu lijevo od Potkleka. Preporučam!
Gorski kotar, Klek
Nakon 2 godine opet na Kleku, ovaj put s Velebitovom školom. Ajme, pa zar je već toliko prošlo? Malo se i promijenio, moram priznati. Da se kruši u Ogledalu – to nisam očekivao. No zato je Gitara odsvirala sve mi poznate note, melem za dušu...
Julijske Alpe, Triglav
Slovenka u sjevernoj stijeni Triglava. Fantastični uvjeti, beton i strmica, vrlo malo miksanja, jako puno uživanja! Za ovo je trebalo uzeti slobodni petak jer je već za isti dan predvečer najavljeno pogoršanje s padalinama. I bome, isplatilo se.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju smo malo prošetali kanjonom. Prvo novom stazom uz potok, pa se zadržali na sportskima i s GSS-om kod Ljuske, iz Anića luke špijali naveze u Anića kuku te na kraju iskoristili oblake i protegnuli noge do Manite peći, nešto što signurno ne bismo po sunčanom vremenu. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Još jedna Paklenica. U subotu smo Josipa i ja za upenjavanje popeli Prijatelju moj, kratko ali slatko. Zatim smo otišli u Trik koji nas je oduševio stijenom i penjanjem. Tako podsjeća na Klek! Na abseilu nas je, naravno, oprala kiša, tako da smo daljnje planove lagano prekrižili. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan Ana i ja otišli smo u Stup Anića kuka odraditi abseil u više dužina. No za taj plan trebalo je nešto i popeti. Krenuli smo s Rebekom, no ova se pokazala ne baš radodajka. Nakon dva pokušaja u detalju, odustali smo i izašli standardno po Danaji. Na vrhu Stupa pozdravili Peru i Hrca koji su produžili gore, a mi natrag. Dobar vikend za proljetno upenjavanje...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Treći vikend Velebitove škole u Paklenici. I zapravo tek prvi pošteni izlet, a svi već prilično dobro uhodani i upenjani. U subotu sam s Darijem penjao neke trad varijante Ranozorećeg dok su nam društvo radili Gruba i njegova tečajka Ana u Josipa Debeljaka. Činilo se da smo dobro postupili čekajući da prve tri kiše prođu, no oprala nas je četvrta, ona najjača. :)
Karavanke, Storžič
Kramarica repete! Dva tjedna kasnije, a uvjeti sasvim drugačiji. Nikoli je još trebao zimski uvjet na školi pa smo odlučili izvuć što se još moglo. Polazak u 3 ujutro iz Zagreba, za samu turu smo uz manju gužvicu i čekanje na silazu trebali ležerno 5h20 od auta do auta. Doma smo stigli na vrijeme za ručak.
Karavanke, Storžič
I nikako da ta Kramarica dođe na red. Ali zato sad kad je došla, poslužila nas je zbilja odličnim uvjetima. Svi skokovi bili su zaliveni snijegom i ledom, a kamen nije trebalo ni pogladiti. E, da su bar uvjeti i za silaz valjali! No, možda drugi put...
Kalnik
Kalnik s ekipom, trening pred ljeto. Mada nisam načeo nijedan projekt, za trening je dobro došlo makar popeti i nešto već poznato od prije. Pali su Rambo, Štore, John Deere, Apaches i Frenky.
Großer Speikkogel, Koralpe
Otvorenje sezone 2014! Prekrasna brda koja su nam osim solidne doze kiča pokazala i hladne i oštre, vampirske zube. Cca 50 m pod vrhom uletjeli smo u jet stream i silom (ne)prilika okrenuli duljim putem natrag. OK, čujem i ja kako ovo zvuči, ali to trebate doživjeti da biste povjerovali. Neki su se odledili tek doma u Zagrebu! 
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Drugi dan buđenje u 04:00. Valjalo je odvaliti 1500 m visinske razklike do vrha, po raznolikom terenu. Ljetna satnica kaže 5 sati, a tako je i bilo u danim uvjetima noćnog traženja zasnježenih prolaza u prilično velikoj, ali ne prestrmoj stijeni. Iznad nesuđene kuće nastavak ture odveo nas je kraćom grapom na greben, te našim ciljanim smjerom Kaindlgrat na sam vrh Großes Wiesbachhorna, 3564 m. Preostala je još samo "formalnost" od 2500 visinskih metara silaza do auta i vožnja u Zagreb. Bijaše to prekokrasna tura za uvod u novu sezonu!
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Mali maturalac zimske alpinstičke škole, Pero, Igor, Vuković i ja. Polazna točka za ovo prekrasno brdo je parkiralište na visini Sljemena, 1034 m. Plan za prvi dan bio je domoći se zimske sobe u sklopu Heinrich-Schwaiger kuće, no iznenađenja li, sobu su već okupirali Česi i umorni ne žele s brda, spavat će gore još jednu noć. Za promjenu plana pronašli smo luksuznu zimsku sobu na akumulacijskoj brani Mooserboden na 2040 m i tamo prenoćili. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan drugi. U nedjelju me dopao Toni. Valjda sam se zamjerio vođi izleta kad mi je dao tečajca koji Ča je od Draga je od Draga i Centralni kamin sredi za ukupno 2 i pol sata penjanja, :) fino. Ne stigneš se osvrnut i 300 metara je iza tebe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan prvi. U subotu sam s Igorom penjao Sjeverni greben i Bijelu rampu. Po putu smo se našli s Vedranom i Antom, pa se i podružili na silazu. Navečer tradicionalno krštenje za prve duge smjerove i opaki roštilj kod Peke.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Day 7 with Kirsten, our last day and a day before my wedding. :) All that rain during the last days didn't left too much dry rock on Anića kuk and we wanted to climb something on Anića kuk. We settled for a south-facing route on Stup Anića kuka – Danaja (F5b). Not a typical Anića kuk route but still a fine climb to finish our small rock trip. Well, until next time...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Who ordered more rain showers? So we climbed some more as soon as a patch of dry rock appeared. Our dry patch of the day was Flex & Rex at F5a.
Južni Velebit, Velika Paklenica
So what about climbing between rain showers? Well, if you're confident about the forecast, why not? After the third shower that day we went up and climbed a very nice 150 m F5c – Spit Bull. A south-facing climb we otherwise couldn't have climbed because of the usual summer heat. It started raining again just as we started to descend. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
By the fourth day the sharp rock was taking its toll on the fingers. That's Paklenica for you. :) So the grades had to go down a bit. We climbed a classic F5b in Stup Debelog kuka – Zgrešeni and a nice F5a in Kukovi ispod Vlake – Lidijin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After a rest day we decided to go for something more difficult. First a real classic – Celjski stup. Only F5a in the guidebook but a hard one by any standard. Then we raised the grade and climbed Kikos bohrer with one of the most beautiful F6a pitches I've done in Paklenica.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ča je od Draga je od Draga was a nice choice for a slightly harder route – 120 m at F5b. After this one we were too late to catch Prijatelju moj while it was still in shade. We climbed it anyway and it wasn't too bad after all.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nosorog and Sjeverno rebro with Kirsten. We started easy and stayed in the shade the whole time. Little more than 300 meters was not bad for the first day.
Julijske Alpe, Triglav
Domagoj i ja odustali od Bavarske. A kad smo već bili tamo, popeli smo Kratku Nemšku. Prekasno smo krenuli za izbjeći gužvu, ipak je bio vikend i Stena je bila krcata. Moram priznati da još nikad nisam penjao Kratku Nemšku tako ležerno i bezbrižno. Kao da nema prirodnijeg trenutka ni mjesta za biti nego tad i tamo...
Julijske Alpe, Vršič
Ivanka, Zava, Tomi i ja bili smo na Vršiču. Plan je bio penjati Zahodni greben, no snijegom obilna zima nije htjela ni čuti za to. Svejedno smo protegli papke do kud je išlo i natrag, zabijali klinove i uživali ko prasci u još jednom prekrasnom danu u Alpama.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trio u Anića kuku. I to koji trio! Prvotni navez bili smo Orsat i ja, a onda nam se kao bonus pridružio glavom i bez brade Marko Martinović. Čovječe što već dugo nismo penjali na istom užetu. U subotu smo popeli Show must go on u Anića kuku. Detalj 6c je još zadnji cug koji sam prošao slobodno, a sve dalje sam se iznavlačio nakon što su mi tajanstveno otkazali gležnjevi.
Kalnik
Kalnik with Anđela, Marijana and Matt – a beautiful sunny Tuesday in the country. We climbed Blizanac I, Blizanac II, Kalnička, Trnoružica, Rambo, Torpedo, Bezimeni, Mravac, Štore and Steyr.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon kasnog subotnjeg tuluma, u nedjelju smo kasno krenuli u stijenu. Hrvoje i ja ušli smo u Tempo vulcan, no olujno jugo i najavljena kiša nisu baš obećavali dobar provod. Povlačenje, pakiranje, još malo vina i gitare dok se ekipa nije okupila, a onda na pizzu u Gospić i put kući.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Dabrovi, long time no sea. Nadao sam se nekom treningu za podlaktice, tako da mi je Orsatova ponuda za La Golondrinu došla kao naručena.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U utorak smo Šojka i ja popratili Vanjin B.A.S.E. skok s Anića kuka. Nimalo impresionirani (moš mislit, svaka čast Vanja!) produžili smo svojim poslom i popeli Juhu u zapadnoj stijeni Anića kuka. Baš fora smjer, no prebodljikav za moje žuljevima uništene prste.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Vrijedilo je spojiti još koji dan nakon vikenda, pa smo Lada i ja u ponedjeljak popeli Nidiu u Velikom Ćuku. Na silazu smo se zaputili u još jednu Pezzolatariju, no nije nam se išlo u prašumu od stijene gdje taj smjer prolazi. Za utješnu nagradu, popeli smo smjer Hugga Wugga nad Ljuskom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je bila rezervirana za ponavljanje muške tekme, zbog kiše u subotu. Ja sam pak malo pomogao na školi AO Matica i proveo Adrijanu kroz neke varijante Ranozorećeg. Puno čokova, frendova, penjanja, guštanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Big Wall Speed Climbing. Tradicionalni prvosvibanjski penjački susret u Paklenici. Ove godine obogaćen je raznim dodatnim sadržajima, no i dalje je najveću pažnju zaslužila tekma. Žene su penjale Karamara sweet temptations, a muški BWSC. Kako je to izgledalo pogledajte u galeriji...
Hohe Tauern, Maltatal
On the fourth and last day of our ice trip we chose a shorter ice line that still offered some comitting vertical climbing. We climbed Mittlerer Maralmfall (1).We got there first and climbed it in two pitches at WI4. By the time we abseiled down there was already a crowd at the base. Four days of ice climbing with no rest day – that's some feat for Kirsten considering Londond's reputation for ice routes. Well done!
Hohe Tauern, Maltatal
We stayed in Maltatal for three days. On the second day we climbed Mareiner – a 360 meters high WI4 ice route. And again after finishing the climb we abseiled down on trees and our Abalakov acnhors, Kirsten's favourite! Bikoz, pipl mast trast as. ™
Hohe Tauern, Maltatal
On the second day it was time to apply the new dancing moves on something big. Since Slovenia was one giant avalanche zone, we went to Maltatal. We climbed Mittlerer Maralmfall (2) – a 220 meters high ice wall at WI4+. Fantastic ice conditions and a finishing vertical ice-curtain on the last pitch! We abseiled down using trees and Abalakov anchors that we made ourselves. Getting confident with these takes some guts, right Kirsten? :)
Artificial ice Mlačca, Mojstrana
The first day of a four day ice trip with Kirsten. We had a great time on artificial ice walls in Mojstrana where we first worked on bare technique. The safety of top-rope is sine qua non when starting to ice climb. We focused on the swing and body positioning when moving on vertical ice.
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan došlo nam je pojačanje iz Zagreba u vidu još 4 instruktora. Omjer instruktora i polaznika bio je 1:1 što se pokazalo jako korisnim kad je trebalo voditi narod u duge slapove. Nakon razočaranja pod krcatim Mittlere Maralmfallom Ivana i ja te Mia i Erceg protegnuli smo noge i popeli Marimpel.
Hohe Tauern, Maltatal
Izlet zimske škole u Maltatal. Led smo jedva dočekali! Prvi dan Erceg i ja popeli smo i postavili top rope na Vorderer Maralmfalle. Dio polaznika ostao je tamo, dio dolje kod tunela, a vježbali smo tehniku penjanja i sidrišta u ledu.
Samoborsko gorje, Okić
Izlet zimske škole na Okić. Mada je ovo trebao biti "ledni" izlet, zbog velike količine novog snijega Alpe nisu dolazile u obzir. Obilnu porciju snijega dobilo je i Samoborsko gorje, pa smo odlučili subotu iskoristiti za penjanje i ponavljanje na Okiću.
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan izleta u dvije smo grupe prošli Pripravniško i Župančičevo, te se popeli na Malu i Veliku Mojstrovku. Nakon silaza ostalo nam je još vremena za vježbanje ledenjačkog naveza i izvlačenja iz ledenjačkih pukotina.
Julijske Alpe, Vršič
Prvi pravi izlet zimske alpinističke škole 2012/2013. Na siparu pod Mojstrovkom odradili smo cijeli niz vježbi i raskopali padinu uzduž i poprijeko.
La Plagne
Načekali smo se malo na novih tjedan dana skijanja u Francuskoj, no isplatilo se čekati! Ovaj put taman dovoljno hladno, oooobilne količine novog snijega prva tri dana i neopisivo guštanje na stazama i izvan njih. Dugi, Josipa i ja. Ponovilo se još puno puta. 
Medvednica, Sljeme
Rekordni snijeg u Zagrebu i okolici! Od 1895. godine ni jednom nije izmjerena tolika količina snijega zapala praktički kroz noć. Na Sljemenu pristojnih 70 cm. Damir i ja gore po Leusteku, pa Crveni spust, pa Bikčevićevom dolje. Ponovilo se! 
Biokovo, Brela
Zadnji dan zapuhala je bura i nije nam se baš upuštalo u neke veće avanture. Kasni tulum noć ranije i predviđeni raniji polazak za Zagreb ostavili su nam kao zadnju opciju frikanje u Brelima. I zbilja – zavjetrina i sunce, čvrsta stijena i lijepi smjerovi solidno su popunili još tih par sati do povratka u civilizaciju.
Biokovo, nad Bastom
Još jedan prekrasan dan na Biokovu. Gordan, Ana, Dinko i ja protegnuli smo noge do obližnje stijene nad Bastom gdje je dom nekoliko zaspitanih lakših smjerova. Dinko i ja popeli smo kombinaciju Izvorski duh – Muflon radoznali igrajući se prirodnim osiguranjima, stoperima i frendovima.
Biokovo, Veliki Bukovac
Drugi memorijalni logor na Biokovu, u spomen Toniju i Igoru. E dečki, da znate koliko se ljudi skupi pod ovom veličanstvenom planinom... U subotu smo Orsat i ja, te Rale i Kruno popeli smjer Prvo svjetlo u Velikom Bukovcu. Lijep smjer, mada dosta nehomogen po težinama i kvaliteti stijene, no svakako se isplati popeti. U navodnih 850 m dužine nađe se svega od krša do velikih monolitnih ploča, a ocjena od 5 do 6b. Mljac!
Srednji Velebit, Božin kuk
Božin kuk kao pit-stop prema Biokovu, dobro dođe za odmor od puta. Vuković i Željko popeli su Lazzaro i bacili nam top-rope na profulanu zadnju dužinu Energia 0. Abseil dolje i nastavak puta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan škole u Paklenici. Drugi dan Marko je penjao s Dankom, a ja s Tomislavom. Sva četvorica lijepo smo se proveli u podužem klasičnom smjeru u Velikom Ćuku – popeli smo Tinkaru. Čak nas je i sunce poštedjelo. Držimo palčeve za još jednu Paklenicu na ovoj školi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Alpinistička škola AOŽ u Paklenici. Ajd' da i ja jednom pošteno sfušam "pripremu penjačkog uspona", pa ostavim doma kacigu i penjačice! Srećom kaciga viška se uvijek nađe, a penjačice nisu ni toliko bitne. Prvi dan tečajac imenjak i ja popeli smo Zgrešeni u Stupu Debelog kuka, baš lijep smjer.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Već sljedeći dan, na Zrcalu, odradili smo drugi izlet. Stijena suha kao barut, tako da je osim abseila, tehniciranja, prusiciranja i sv. Bernarda bilo i slobodnog penjanja Centrale i Desnog ruba. Highlight dana bio je odličan roštilj kojeg su organizirali i pripremili tečajci, bravo.
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2012. Prvi vikend vrijeme je presudno, s obzirom na predviđen velik obim posla. Koliko je inače znalo biti kiše, toliko je znalo biti i prevruće, no ovaj put bilo je savršeno. Neke novosti u provedbi programa škole rezultirale su time da smo minimalno vremena tratili na pusto vježbanje čvorova, dok smo temeljitije odradili složenije vježbe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day two. Theresa, Anja, Max, Chris, Josipa and me climbed Tinin (desna var.) on Kuk od Skradelin. One of the funniest climbing weekends in Paklenica is now behind us but we're already looking forward to the next time!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day one. Theresa, Anja, Max and Chris drived a long way from Germany to enjoy quality hard rock and get real high. Together with Josipa we climbed Sjeverni greben + rebro on Veliki Ćuk.
Kamniško-Savinjske Alpe, Velika Baba
Napokon da i ta Nova Centralna dođe na red! Penjali smo Erceg i ja, smjer je lijep i ujedno odlična veća uvodna tura za Alpe, a u sigurnosti spitova. Navigacija u smjeru je lagana, no za to je presudna dobra priprema penjačkog uspona. Zahvaljujući puno tuđih izvještaja i fotki skicu nismo ni trebali, mada ako moram neku preporučiti, ona iz Slo sten je dobra. Penjali smo 4 sata, a silazili 2 i pol (plus odmor) i najtoplije preporučam onaj preko Jenkove planine, prekrasan je.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Our new friends from Boston meet Paklenica. Josipa and me together with Elliott and Ema had an excellent day climbing Centralni kamin and Barba Antin on Veliki Ćuk in Paklenica. It was too hot to climb the whole day so afterwards we took a rest before an evening concert on Bikarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Business and pleasure u Paklenici. Uz sezonske sitne poslove oko kuće nađe se vremena i za penjanje. Josipa i ja popeli smo varijantu starog smjera u najsjevernijem grebenu Kuka Nožičara. Iznenađenje, IV/II, 140 m, naš doprinos za akciju "Tred nije bed".
Samoborsko gorje, Okić
Samospašavanje – radionica u organizaciji fonda "Penjati se mora". Pedesetak sudionika i sedam motivatora, kako bi ih se najtočnije moglo nazvati. Bilo je zabavno i poučno, vrlo interaktivno i mogu reći da su svi, uključujući i instruktore/motivatore, mogli naučiti nešto novo. Znam da ja jesam. Uz cijelodnevno dobro druženje, najveću vrijednost stavio bih na razmjenu ideja i iskustva razmjernu velikom odazivu sudionika – iz cijele Hrvatske i šire. Ovo je prvo okupljanje takve vrste u HR, no sigurni smo da će nam prikupljena iskustva i sugestije biti korisne prilikom organiziranja budućih, još boljih radionica. Hvala svima na pomoći i aktivnom sudjelovanju!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Zagreb, Tunel
Vježbe na Tunelu, te usputni trening bajkom iz Kustošije s užetom i ostalom opremom na leđima. :) Nekolicina nas se skupila da isprobamo neke varijante abseila po oštećenom užetu i tandem-abseila. Varijanti sigurno ima i više, boljih i lošijih u danoj situaciji, a mogu reći da je meni i s ovime što smo isprobali bilo dovoljno zanimljivo i poučno. Ipak se nadam da nam nikad neće biti i korisno. :)
Kalnik
Počelo je počelo. Krajnje je vrijeme bilo da se prsti podsjete suhe stijene. Karmen, Rene i ja proveli smo jedno ležerno popodne obilazeći smjerove na Gradu. Blizanci, Kalnička, Trnoružica, I.M.T., Ježev brid, Apaches. Dobro društvo, dobra zezancija, dobar trening, ponovilo se.
Julijske Alpe, Gozd Martuljek
Napokon je na red došao i Lucifer. Klasika od slapa, ne nudi naročito teško penjanje, ali zato je vjerojatno najljepša četvorka što sam ikad penjao! U želji da izbjegnemo gužve došli smo u tjednu, u četvrtak, no ipak smo morali čekati kojih sat vremena da nam se oslobodi mjesto. Ali da se isplatilo, isplatilo se.
BMC Winter Meet 2012, Carn Etchachan
U subotu, posljednji dan penjanja, Martin i ja popeli smo Route Major u Carn Etchachan. Razvikani smjer, na tulumu je čak i čestitki bilo. Smjer takvog opisa u Sloveniji vjerojatno ne bismo preživjeli, ma šta preživjeli, ja ne bih ni ušao u njega. Prema vodiču – potpuno neopremljen smjer od 300 m, teška orijentacija, zeznuti prolazi, razna račvanja i varijante, penjivost jako ovisna o uvjetima, koji su i bili loši... A mi u smjeru ni najmanjih problema nismo imali! To je specifičnost lokacije, takva stijena stvarno razmazi čovjeka naviknutog na naš izlizani vapnenac. Hvala Martine!
BMC Winter Meet 2012, Ben Nevis
Ove godine vrijeme nas je taman još poslužilo za posjet Ben Nevis. Petak je, što popnemo danas, bit će sve što ćemo ovdje popeti jer sutradan se već očekuje uobičajena vikend-gužva. Martin Cooper i ja odlučili smo penjati smjer Glover's chimney. Nakon podužeg pristupa prva lagana ledna dužina dopada mene, nekoliko dužina strme grape Martin majstorski spoji i već smo pod izlaznom mix-dužinom. No smjer se zapravo izlazi na tzv. Tower rigde kojim smo onda u dvije dužine i izašli na vrh. Prekrasan ambijent, odličan partner i ovdje se svakako treba vratiti!
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Nakon tmurne kišne srijede, na red su opet došla bijela brda. I to osunčana brda! Nitko nije očekivao da ćemo i sunca vidjeti, no četvrtak nas je ugodno iznenadio. Alan Hinkes, Izraelac Chanan Orbach i ja cijeli smo dan na turi po Corrijima. Uglavnom obilaženje raznih stijena koje zbog zatopljenja i kiše dan ranije nisu u uvjetima za penjanje. Situacija s lavinama isto ne baš bajna. Na kraju dana ipak uljećemo u jedan usputni kraći smjer – Goat track gully. Lagano penjanje, po mjeri gosta iz Izraela.
BMC Winter Meet 2012, Newtyle Quarry
Tko je naručio škotsku kišu? Mi nismo, ali tu je. Treći dan je sve samo ne zimovit, pa je dobar dio ekipe odlučio ljenčariti u Glenmore Lodgeu. Stručno rečeno, imaju rest day. :) Ostali smo zajašili autocestu do dva sata udaljene penjačke lokacije Newtyle Quarry koja osim kratkih trad smjerova ima i razvikane dry tooling bisere.
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Drugi dan Škotske, opet Paul i ja, no sad na drugoj lokaciji. Smjer Wavelength pokazao se kao pravi odabir, opet Paulu u zasluge. Prve dvije lagane dužine taman su pravi uvod u prekrasno penjanje ostatak smjera, ma prava poslastica.
BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain
Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Već sljedeći dan Vuković i ja opet nad Jezerskim. Valjalo je doći u ponedjeljak za ono istinsko uživanje u penjanju, kad smo u cijeloj stijeni opet bili sami. Popeli smo Sinji slap i Kratku Nemšku i doživjeli svakakve uvjete. Od bljuzge do krhkog staklenog leda u Sinjem, od škripavca do toolanja u Nemškoj.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Za otvorenje zimske sezone, jedna poslastica od smjera – Teran. Mada je bila nedjelja, a mi u strahu od gužvi, Kruno i ja okušali smo sreću s kasnijim ulaskom u smjer, oko 11h. Bila je to dobra odluka, nismo se gužvali. Još ne shvaćam kako to da smo na pristupu prestigli dva slovenska naveza, to se zbilja ne dešava često. Standardna uživancija u smjeru, a pri povratku na ulazu u smjer formiranje i treće smjene! Eto što ti je cijena popularnog klasika.
Karavanke, Zelenica
Počeli smo sa zimskim seminarima u AOŽ. Nakon osnova kretanja po snijegu i ledu, ledenjačkog naveza i izvlačenja iz ledenjačkih pukotina, na red je došao drugi seminar – na Zelenici. Bilo nas je oko 25-ero i svi smo cijeli dan imali pune ruke posla. Odradili smo prerez i stabilnost snježnog prekrivača, uporabu lavinskih primopredajnika, te sidrišta u snijegu. Prilično je to novog materijala za savladati, no svakome tko namjerava penjati zimi, itekako vrijedi truda.
Zagreb, Tunel - Martinov Roćkas
Martin Užarević (1982 - 2011). Martinu za rođendan, veliko okupljanje penjača na zagrebačkom tunelu. S puno cuge, puno penjanja i puno smijeha kad pomiješate prvo dvoje zajedno, prisjetili smo se našeg Brke. Više u blogu...
Ivanščica
Jedan hodački izlet na Ivanščicu upravo je prava stvar za prekinuti penjačku rutinu. Na Ivanščici sam bio bezbroj puta, no sve to već dosta davno. A ovo je bila prilika za lagodnu šetnju, samo Josipa i ja. Gore smo išli Pionirskim putem, na vrhu se malo zadržali gledajući polijetanje paraglajdera, te nakon kraćeg smrzavanja, natrag dolje – preko Konja. 
Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je svanula još toplija od subote, nevezano za količinu otrova ispijenog prethodnu večer. Ma bila je i prevruća, tako da smo uglavnom birali smjerove (dok su još) u hladu. Ja sam penjao s Goranom Nosorog i sa Zoranom Prijatelju moj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola naselila Paklenicu. A vrijeme ne da još uvijek drži, nego je i tako ugodno toplooooo! Josipa i ja s petka na subotu prenoćili u kući, pa subotu prije zore svak na svoju stranu. Ona spremat za gostima, ja gore u park.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Nema odmora, sljedeći dan već visimo sa Gorskog zrcala. Ako kome abseil nije baš najbolje lego, Gorsko zrcalo je pravo mjesto za vježbu. A vježbali smo naravno i prusiciranje, tehniciranje i ostala *anja. :) Jesam li već spomenuo da je vrijeme poludjelo?
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2011. Na Okiću smo kao i uvijek vježbali čvorove, abseil i penjanje na top-rope. Suhe stijene, puno instruktora i njihov pas, svi smo se nasunčali koliko ne pamtim u zadnjih ohoho godina škole. Valjda je vrijeme malo skrenulo...
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Dugo pripremani izlet kodnog imena "Veseli vikend u brdima". Što se sve točno zbivalo ostat će vječnom tajnom Carstva izvjesnih palamida i vodenkoza, no od najmanje ludih stvari slobodno se bez kršenja zakletve spomene da smo nešto i popeli. Didak, Veco, Kaštela i ja popeli smo u subotu meni najljepšu veliku turu nad Okrešljem – Hudi prask s Vzhodnim grebenom Mrzle gore.
Julijske Alpe, Vršič
Jednodnevni izlet u Alpe. Nakon dugo vremena napokon u suhoj stijeni! Danko i Roman, te Damir i ja popeli smo Kranjsku poč u Nad šitom glavi. Neloš smjer, ali nepreporučljiv ako su iznad vas još tri nepoznata naveza. :( Nakon tog bombardiranja, ipak je bolje legao jedan relativno novi smjer u Grebencu – Pocarska smer. E toga svakako preporučamo!
Južni Velebit, Mala i Velika Paklenica
A drugi dan ono pravo, tura svih tura! Povezati Malu i Veliku Paklenicu osobno mi je jedna od najljepših hodačkih tura u Hrvatskoj, kanjon Male Paklenice jednostavno oduzima dah. Nema ceste, mehanizacije, ljudi, samo pokoja luda koza i kliktanje ptica grabljivica. Turu smo podebljali usponom preko Crnog vrha (1110 m), a na glavni put za Veliku Paklenicu spojili se iznad Orlovog kuka. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Jedan kraći hodački izlet kroz Veliku Paklenicu. Nakon devet godina penjanja u Paklenici već mi je bilo i vrijeme da malo istražim taj kvart, a i Josipi koja samo što ne živi dolje. :) Do planinarskog doma uobičajenim putem, a natrag preko Malih Močila i Jurlina, krasna kružna tura. 
Alp d' Huez
Prvo skijanje u Francuskoj. Ima se skija, ali nikako i vremena za otići negdje na više dana. Tako da mi je ovo bio i prvi višednevni skijaški izlet uopće! Josipa i ja uplatili smo 7 dana Francuske i nismo požalili. Usporedba s mojim dosadašnjim jednodnevnim izletima na jadnim razrovanim stazama i skijanjem u divljim brdima jednostavno nema smisla. U Alp d'Huez skijali smo na dobro uređenim stazama svih težina, kao i neuređenim crnim stazama i izvan staza. Bilo je to tjedan dana koje definitivno treba češće prakticirati. 
Julijske Alpe, Vršič
Instruktorski seminar i ujedno završno polaganje za naslov instruktora alpinizma. Zgodno i poučno razgibavanje, kako fizičko, tako i mentalno, a ujedno i jedan maleni ulog u sigurniju budućnost HR alpinizma.
Gorski kotar, Risnjak
Penjati snijeg, led i čvrstu stijenu u tankom flisu dok vas grije skoro proljetno sunce, to je čisti kič! Sve to pronašli smo Vuković i ja na usamljenom Risnjaku u kombinaciji smjerova Kameno srce i Preko glave. Zguštali se k'o prasci!
Julijske Alpe, Travnik/Šite
Zajeda med Travnikom in Šitami, smjer koji se malokoje zime može penjati. Vrlo uzak prozor hladnog vremena u petak bio je dovoljan da zagrizemo i popnemo ovaj fantastičan smjer, sami u cijeloj stijeni. Kao ni smjer, ni silaz preko grebena Mojstrovk nipošto nije za podcijeniti.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Only fools and horses. Vuković i ja opet nad Jezerskim. Ovaj put popeli smo Grintovčev steber. Prekrasan smjer, zahtjevna tura, vrijedno iskustvo - ne ponovilo se.
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Još jedan doček Nove godine na Okrešlju. Domaćin Jure pobrinuo se da se osjećamo kao kod kuće, a obilan snijeg za dobar trening. Turski žleb bio je čisti gušt za skijati, a tura na Ledinski vrh pravi mali foto-safari.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Rani snijeg, kasna kiša, pa opaka hladnoća opravdale su uzimanje godišnjeg odmora usred radnog tjedna i odlazak na Jezersko. Vuković i ja blefirali smo na Centralno u Velikoj Babi, a na licu mjesta iz špila izvukli Terana! Gušššššt!
Julijske Alpe, Krnica
Nove skije, jeeeee! Valjalo ih je odmah i testirati, za što je dobro došla tura pod Kriško steno. Uvjeti loši, no vidici prekrasni! 
Gorski kotar, Klek
Trpimir i ja prošetali smo malo do Kleka usred tjedna i uživali mir i tišinu kakvu je vikendom nemoguće doživjeti. Penjanje je bilo kratko ali slatko. Za zagrijavanje smo popeli Rodila majka šeprtlju, a zatim Mangupski i Barba Luku.
Julijske Alpe, Planja
Drugi dan Klacko i ja popeli smo Rivieru u Planji. Krasan smjer, dugačak, umjerene težine, uglavnom čvrst, ali i s pokojom malo škakljivijom četvorkom u rukavu. Silaz je ispao zanimljiv, s otpenjavanjem i dva abseila potokom. :)
Julijske Alpe, Mala Mojstrovka
Nakon dugo vremena desilo se još jedno penjanje s Klackom. Prvi dan uživali smo u prekrasnom, a bezrazložno zanemarenom smjeru, Zahodnem razu Male Mojstrovke. Koji gušt! Neproporcionalno velik za toliko malu težinu penjanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Od tjedan dana u Paklenici s Josipom, jedan dan odlučili smo nešto i popeti. :) Pristupom na divlje, uz dosta soliranja i jedan dobar navezani cug u trad stilu, pristupili smo s lijeva u Paparazzi i solidno se napenjali.
Julijske Alpe, Vršič
Danko i Ivanka, Tomo i ja protegnuli smo noge do Vršiča. Bez nekih velikih planova, s obzirom na najavljenu kišu, umjesto Kranjske poči nismo ništa popeli, no obišli smo ulaze nekih smjerova za sljedeći put, a izvidili smo i novu lokaciju za školu na jesen. 
Julijske Alpe, Triglav
Josipa i ja u Steni! Brz napredak, tek treće Alpe nakon škole. Sredili smo Kratku Nemšku k'o od šale, a dan prekrasan, sunčan, topao, ma milina!
Julijske Alpe, Vršič
Jedan leđere penzionerski u Alpe, penjat nealpski (čitaj: zaspitani) smjer. Danko i Dado, te Josipa i ja popeli smo Severni raz Male Mojstrovke. Uživali na suncu, napenjali se i sišli taman do najavljenog nevremena.
Gorski kotar, Klek
Toni i ja penjali smo Žoharov stup dok su Danko i Tomo penjali Glavu. Majku mu, nisam u formi! :( Trening, trening i samo trening...
Kamniško-Savinjske Alpe, Korošica
Drugi dan popeli smo još Lukmanovo smer u Vršičima i to cug-cug. Raniji dogovor bio je da penjemo samo jedan smjer i svi zajedno gibamo dolje jer je silaz duuuuug, a najavljeno nevrijeme. Sve u svemu izlet iznad svih očekivanja.
Kamniško-Savinjske Alpe, Korošica
Josipa prvi put penjala u Alpama. Izabrali smo jedan klasičan, srednje dug smjer, Severozahodni raz u Vežici. Za prvi smjer u Alpama, ipak sam ja vodio sve dužine, ali svejedno je to bila odlična tura za pamćenje.
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Party time! Još jedan doček Nove godine na Okrešlju. U 3-4 dana ishodali smo, ispenjali i iskapili sve što se dalo. Grape su bile opasno lavinozne, ali zato Turski žleb, Savinjsko sedlo, Ledinski vrh... Neloše, neloše!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Spajki, jedan od boljih tečajaca na školi, dobio je priliku popeti veliki klasik u Anića kuku. Na školama baš to i nije običaj, no ovaj put nije bilo razloga za suzdržanost. Popeli smo Mosoraški i u tome guštali do daske!
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan Kopiščarjevom poti na Prisojnik. Jedna od najtežih ferata u Sloveniji nije predstavljala problem tečajcima, mada neki nikad prije nisu ni bili u brdima. Zbilja, sve je u glavi.
Julijske Alpe, Vršič
Treći izlet alpinističke škole AOŽ 2009, ovaj put čeličenje u Alpama. Prvi dan upoznavanje s penjanjem u krušljivoj alpskoj stijeni + zabijanje klinova, postavljanje čokova, izrada štandova...
Medvednica, Gorsko zrcalo
Drugi izlet alpinističke škole AOŽ 2009 - na Gorsko zrcalo. Tečajci na mukama po stremenu, prusiku, abseilu...
Julijske Alpe, Prisojnik
Nakon dugo vremena, da se i ja malo podsjetim kako se penje. :) Vedrana i ja popeli smo Najstnicu u J stijeni Prisojnika. Smjer od prije par godina i tek treće ponavljanje, a saznali smo i zašto - krš. Ima i par lijepih dužina, ali one krušljive pokvare ga dovoljno da ga ne možemo baš preporučiti.
Hochalmspitze, Hohe Tauern
Nakon Ivinog odustajanja od Glocknera, Danko i ja odabiramo neku jeftiniju lokaciju. U zadnji čas odlučismo penjati Gussenbauerrinne u SZ stijeni Hochalmspitze. Velika tura i krasan smjer, strm i ozbiljan, no u dobrim uvjetima uže nismo ni trebali.
Zagreb, Tunel - Hrvatski ledni kup
Hrvatski ledni kup održan je na sljemenskom tulalištu. Pobjednik: Damir Behlić. Tunel ima toliko ogroman potencijal da je prava šteta što dorada novih smjerova ide tako sporo. Treba tu dosta znoja prolit i pijeska pojest za izbušit novi smjer u betonskom stropu, no bez obzira na sve, isplati se!
Ice Climbing Ecrins 2009
I zadnji dan natrag na mjesto zločina. U istom smo sektoru Erceg i ja pokušali popeti još jedan slap lijevo od Mephista, ali koji se pokazao opako težak u danim uvjetima. Abseil i povlačenje. Utješno smo za kraj popeli lagani Iznogood i još posljednju peticu, Cigare Damilano.
Ice Climbing Ecrins 2009
Četvrti dan napokon provirismo u Fournel, šatlovima organizatora koji se svake godine sve ranije vraćaju u grad i ostavljaju sve manje vremena za ozbiljnije uspone. Organizacija katastrofa... Erceg i ja popeli smo lijep, ali loše napravljen Mèphisto.
Ice Climbing Ecrins 2009
Treći dan na redu je bio Freissinières. Čoporativno smo Dugi i Dropuljić, te Erceg i ja popeli Fracastorus s jednom jačom izlaznom varijantom. Ništa posebno lijep slap, a s nešto dužim pristupom, jer nažalost, trofeji u sektoru les Violins već su bili pod punom opsadom. Ostatak dana proveli smo zgražajući se nad organizacijom skupa.
Ice Climbing Ecrins 2009
Drugi dan Erceg i ja popeli smo Le Y, Easy rider i Vermicelle, a potom se otišli zezati u jedan prevjesni sektor s miksevima. Tamo smo naišli na Dropuljića i Dugog usred žestokog treninga u jednom M7+.
Ice Climbing Ecrins 2009
Dugi, Dropuljić, Erceg i ja posjetili smo ICE 2009. Skup je propao, :( ali slapovi donekle stoje :) Prvi smo dan Erceg i ja u Ceillacu popeli Holiday on ice i Les formes du chaos. Prvi slapovi u sezoni i više nego dostojni za zagrijavanje, pogotovo ovaj drugi.
Karavanke, Vrtača
Još jedan spontani izlet tipa "uzmi svu opremu, pa da vidimo gdje ćemo završiti". A završili smo s finom turom, popeli Jugovzhodni greben Vrtače i skijali s vrha po južnom pobočju.
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Doček Nove godine and then some. Dobra prilika za upoznavanje sa zimskim tehnikama, no sve što se učilo kroz dnevne ture, zaboravljalo se kroz večernje avanture. Mala Rinka kroz Turski žleb i more svježeg pršića na spustu, kažu lokalci da takvi uvjeti za skijanje nisu bili već 5 godina.
Gorski kotar, Klek
Klek na prvi dan zime, Danko i Vlatko, te Vuković i ja. "Starija gospoda" :) su sredila Gitaru, vrlo elegantno, svaka čast! Vuković i ja smo ušli u HPD, a ubrzo potom i pobjegli glavom bez obzira, ispraćeni padajućim kamenjem s vrha. Pretoplo... :( Za utješnu nagradu skinuli smo Zimski smjer, tek usput i svak u svom aranžmanu.
Gorski kotar, Risnjak
Kad u Alpama prijete lavine, nema druge nego ostati doma. Ili ipak ima? Ovaj trojac spakirao je zimsku i ljetnu penjačku opremu i protegnuo noge do Risnjaka, bez nekih očekivanja da će se probiti makar i do planinarskog doma. Nagrada za upornost: zanimljiva i lijepa cjelodnevna alpinistička tura.
Graz
Graz nam se prošli vikend toliko svidio da smo odlučili sve ponoviti. Najprije zagrijavanje na umjetnoj stijeni u Intersportu, a onda ono glavno, CAC! Dvorana je ogromna, a u prilog čemu ide i to da smo ovaj put otkrili cijeli jedan novi sektor koji nam je zadnji put promakao. E pa svašta...
Graz
Jedan spontani shopping/penjački izlet u Graz i, kao posljedica, jedan vrrrrlo ispunjen dan! Brdo dućana, penjanje do nemoći, a onda i Kebab Tour the Graz u potrazi za Najboljim. Potraga je zaključena nakon druge runde, svako daljnje forsiranje bilo bi već way too much.
Srednji Velebit, Radetina greda
Drugi dan s školom na Radetinoj gredi. Smjerovi su kratki i slatki, no najbolje od svega je kad na vrhu vrućeg smjera nađeš hladan tolmunčić, sjedneš ko car i točaš noge s pogledom na Jadran... Neprocjenjivo!
Julijske Alpe, Vršič
Nakon što su se svi tečajci iskazali već prvi dan, drugi dan proveli smo pod najbližom većom stijenom koju smo pronašli. Postavljali smo čokove i zabijali klinove, slagali štandove, te penjali jedan malo "alpskiji" komad stijene na top-rope.
Julijske Alpe, Vršič
Alpinistička škola AO Željezničar opet u Alpama. Prvi dan odveli smo tečajce Kopiščarjevom na Prisojnik, do Prednjeg okna. Većina ih nikad prije nije planinarila, no ako ih zanima alpinizam, što im može tek jedna od najtežih ferata u Sloveniji? :) 
Zapadne Julijske Alpe, Riofreddo
Milas i Dropuljić, te Vuković i ja okušali smo sreću u Viševoj skupini. Vuković i ja htjeli smo popeti Krobath-Metzger u sjevernoj stijeni Cima di Riofreddo, no mokar i sluzav kamin potjerao nas je natrag, na abseil. Ni našim se suputnicima nije baš posrećilo - svi smo ostali praznih ruku.
Dolomiti, Piz Ciavazes
Dolomiti s Trpimirom, Teom i Anom. Dan treći.
Dolomiti, pod Passo Falzarego
Dolomiti s Trpimirom, Teom i Anom. Dan drugi.
Dolomiti, Cinque Torri
Dolomiti s Trpimirom, Teom i Anom. Dan prvi.
Gorski kotar, Klek
Odsječki izlet na Klek. Skupilo nas se desetak i iskoristili smo što se dalo od inače prevruća dva dana. I od jedne večeri dakako. Mljac...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan poslušali smo glasine o naročito lijepom smjeru u Velikom Ćuku. Paparazzi je opravdao očekivanja, ako već ne i ocjenu. Igrom slučaja našli smo se iza Klacka i Didaka, pa je uz penjanje došao i bonus u vidu druženja i čavrljanja na štandovima. Silaz po Bijeloj rampi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trpimir i ja popeli smo Slovenski (PIPS) u Stupu Debelog kuka. Do tad mi je smjer uspješno izmicao pod izlikom "jednom kad bude bura, za zaklon". Ma koja greška, kakav zaklon, puhalo je za izluditi! Ne vjerujte što piše u vodiču. Poslije još Joe the Ripper i tulum do sitnih noćnih sati.
Okić i Terihaj, Samoborsko gorje
U pomoć kolegama planinarima - Dragojlin pohod. Vrijeme nije bilo baš idealno, no zato je idealno iskorišteno. Malo smo protegli noge, pa friknuli svaki dva-tri na Terihaju, a onda se još i pustili razmaziti dobrim vinom i dobrom klopom.
Kalnik
Sunčana sportska subota u dobrom i bome velikom društvu. Srećom na Kalniku nije lako napraviti takvu gužvu da se nema gdje penjati.
Južni Velebit, Velika Paklenica
A drugi dan Karamara sweet temptations. Svakako primjereniji smjer za prvi kontakt sa stijenom nakon pola godine apstinencije. Nakon toga još koja sitnica među kratkim smjerovima.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Opet na najvećem hrvatskom frikalištu. Nakon cijele zime provedene čekajući Godota, trebalo se prije ili kasnije vratiti stijeni. Capitan Pelinkovac.
Kamniško-Savinjske Alpe, Ravenska Kočna
Želje su jedno, a mogućnosti drugo. Nakon Vikijeve sveče, ispraćeni tutnjavom lavina svuda naokolo, oprostili smo se od sezone leda i pobjegli doma. :(
Julijske Alpe, Tošc
Jedna dobra prilika za skijašku turu nije bila za propustiti. Kate i Marko imali su odličan plan iz Rudnog polja na Tošc, u koji je uletjela i Vzhodna grapa, ma milina.
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan smo svi zajedno otišli u jednu laganicu, Mareiner. Prekrasan pristup, slap malo prezatrpan snijegom, no i leda se našlo.
Hohe Tauern, Maltatal
A zatim i jedan dvodnevni izlet. Kako se led raspada na sve strane, prvi dan smo Erceg i ja odlučili izvući najviše što se može, pa smo pokisli i smrzli se u Kathedrale.
Hohe Tauern, Maltatal
Jednodnevni izlet u Maltatal malo me vratio na tračnice. Marko Dropuljić dobro se snašao na ledu, popeli smo Superfeucht i Mittlere Maralmfälle.
Ice Climbing Ecrins 2008
Zadnji dan palo je dosta novog snijega. Preostalo je još samo spakirati se i oprostiti se do sljedeće godine.
Ice Climbing Ecrins 2008
U petak smo Vecko i ja malo protegnuti noge do jednog lijepog više ležećeg slapa, Ice Pocalypse, nažalost na izdisaju zbog visokih temperatura.
Ice Climbing Ecrins 2008
Paulo Folie u četvrtak, nije baš neka utjeha za propuštene uvjete u Fournelu. Poslije malo toolanja u sportskom sektoru.
Ice Climbing Ecrins 2008
Drugi dan Nikola i ja popeli smo Sombre Héros i Le Y, većinu dana uglavnom besposličarili. Navečer smo se našli s ostalima i još malo boulderirali.
Ice Climbing Ecrins 2008
Stižemo na odredište. Vecko, Nikola, Lana i ja. Prvi dan popeli smo po jednu laganicu u Ceillacu.
Ice Climbing Ecrins 2008
Okupljanje pred polazak na ICE 2008, ponedjeljak navečer.
Umjetni slapovi Mlačca, Mojstrana
Tečaj penjanja slapova AO Željezničar. Ineteres je bio očekivano veći od mogućnosti, no što se može. Penjali smo na umjetnim slapovima u Mojstrani, a plan za sljedeći dan pokvarila je kiša.
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan nakon kasnog "dežurstva", preostalo nam je još smiriti strasti u nečem lakšem i opet završili u Prednjoj glavi Prisojnika. Drugi slap, na drugi način.
Julijske Alpe, Tamar
Prvi dan još jednog krasnog zimskog vikenda završili smo u Tamaru. Siniša s Martinovićem, Nikola Šoić i ja. Na tapeti su bili Centralni i Desni slap, tko je što stigao.
Julijske Alpe, Vršič
A treći dan opet s Ivom i Anom u nečem lakšem. Drugi slap u Prednjoj glavi Prisojnika uvijek je lijepa tura i naročito dobra za početnike.
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan curke su otišle hodati, dok smo si Marko i ja dali oduška. Centralni slap pod Prisojnikom, u daleko od dobrim uvjetima, ali nakon prošle sezone kriteriji za "dobro" su mnogo niži.
Kamniško-Savinjske Alpe, Ravenska Kočna
Iva, Ana, Vuković i ja u Sinjem slapu nad Jezerskim. Standardna gužva za ovaj slap, no ne i bez razloga - jer isplati se.
Karavanke, Vrtača
Drugi dan tura na Vrtaču. Vidljivost uglavnom slaba, no sve u svemu vrlo iskoristivo vrijeme i jedan lijepi izlet u dobrom društvu. Ponovilo se!
Karavanke, Koča pri izviru Završnice
U gostima AO Mojstrana. U subotu najprije pristup do doma, pa pregled sezone i Marijino predstavljanje ekspedicije na Čo Oju, a potom i tulum do sitnih noćnih sati.
Hohe Tauern, Großglockner
U ponedjeljak smo se spustili na ledenjak i popeli do auta, pa pravac Zagreb. Produženi vikend pogođen u sridu!
Hohe Tauern, Großglockner
U nedjelju smo popeli Mayerlrampe - po nekima najljepši smjer u sjevernoj stijeni, te NW-Grat - njezin logičan nastavak do vrha. Prespavali smo na Adlersruhe.
Hohe Tauern, Großglockner
Napokon THE izlet. U subotu Erceg i ja, te Domić i Dino stigli iz Zagreba i odradili pristup do bivka na Großglockneru. Na bivku nam se pridružilo još dvoje Austrijanaca.
Julijske Alpe, Prisojnik
Drugi dan Erceg i ja odlučili smo se za Meglu - novi klasični smjer također u južnoj stijeni Prisojnika. I opet dobar izbor, lagan ali lijep, u autentičnim uvjetima, tako da je i opravdao ime.
Julijske Alpe, Prisojnik
Dok se sjeverne stijene cijede i suše, prava je odluka bila uhvatiti malo sunca u južnoj stijeni Prisojnika. Erceg i ja popeli smo Tapetu i Fokn u okn - dva lijepa, lagana, alpsko zaspitana smjera.
Julijske Alpe, Prisojnik
Nakon više od godinu dana, opet na istom užetu. I ovaj put obojica s istim dugogodišnjim ciljem - ničim spektakularnim, ali svojevrsnom sirenom još iz neiskusnih dana - Hudičevim stebrom.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Pave, Kruno, Ivan i ja zapeli smo malo nad Jezerskim i popeli Trikot u Dolgem hrbtu. Dobro društvo, krasan smjer i lijepo vrijeme, što se još može poželjeti?
Julijske Alpe, Triglav
Prvi put ove sezone, Stena je naša. Za upenjavanje Kruno i ja popeli smo Dolgu Nemšku. Nije baš neka ljepotica...
Julijske Alpe, Prisojnik
Jedan dobar planinarski izlet, za dobra stara vremena. Hanzovom na Prisojnik i Kopiščarjevom dolje.
Kamniško-Savinjske Alpe, Zeleniške špice
Isplati se vraćati se Zeleniškim špicam! Ovaj put s Klasičnom kuhinjom u Staničevom vrhu i silazom direktno u Repov kot. Na cijelom grebenu sreli smo samo jednog čovjeka...
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Drugi dan, nakon burne večeri, opet kasni start. Popeli smo Ma Jo i Bibl und Bubl. Sve u svemu, lijep podsjetnik da se treba opet vratiti.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon dvije godine, opet na Dabrovima. Inga i ja prvi dan smo popeli Marcellu i Via Manuela. Sreli smo i jednog poznatog Kamničana.
Gorski kotar, Klek
Još jedna infiltracija u Velebitovu školu, ovaj put privatno, s Trpimirom, Nevenom i Silvijom. Trpimir i ja popeli smo Damuzovu plafonjerku i Gitaru, jedan od ležernijih izleta na Klek.
Gorski kotar, Klek
Drugi dan počeo je nešto zanimljivije. Dobio sam dobru tečajku i slobodne ruke da odemo u Ogledalo. Pravi bombončić ozbiljnije ocjene, no odlično osiguran i primjeren za školu.
Gorski kotar, Klek
Dvodnevni izlet škole AO PDSV na Klek. U subotu sam prije nego je škola došla zbrisao u Glavu, a zatim s tečajcima popeo redom Omladinku, Gitaru i List.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju sam popeo Thüringer Weg u Stupu Anića kuka. Ima lijepih detalja, no težine su previše razbijene za moj ukus, pa ukupno gledano nije ispunio očekivanja. A tek gužva na vrhu...
Južni Velebit, Velika Paklenica
U Paklenici bez partnera - ni prvi, ni zadnji put. U subotu sam popeo Watersong, prekrasan smjer u Velikom Ćuku. Svima preporučam! Ostatak dana prošao je u izležavanju na suncu.
Biokovo, Vrisove glavice
Zadnji dan preostalo je iscijediti još nešto prije povratka. Posjetili smo Vrisove glavice, Erceg i ja popeli smo Dalmatinsko ruleto, još jedan Pezzolatov uradak, ali s precjenjenim detaljem.
Brela
U nedjelju me Erceg dovukao pod Svoju gradinu, no očajno ružan donji dio stijene izmamio je iz mene veto. Otišli smo na frikalište u Brelima i fino se napenjali.
Biokovo, Veliki Bukovac
Napokon logor Biokovo. U subotu smo se razišli na sve strane, naša grupica na V. Bukovac. Dva naveza u Dalmatinski san, a mene su privukle Kamene orgulje - jedna novija Pezzolatarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Subotnja ideja da u nedjelju ne penjemo ništa jače, isprana je iz naših glava desetak puta s po 30 mL rogačice i pivom. Tako da smo Kruno i ja u nedjelju ipak sredili Velebitaški.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ben Volland, naš gost iz Njemačke prvi put u Paklenici. U SUB smo popeli Kaminski, Giorgiu, otpenjali Bijelu rampu i popeli Nosorog. Autobusni izlet = puno ljudi = opaka ružiona kod Dinka.
Julijske Alpe, Vršič
Standardne grape nad Vršičem, nakon malo manje standardne Uroševe grape u odličnim uvjetima! Još jedna masovka, nego što.
Karavanke, Begunjščica
Napokon i ta Begunščica. Kakvo ugodno iznenađenje ambijentom i potencijalom tog kvarta! No ovaj put tek malo graparenja sa svježim pripravnicima i silaz na skijama k'o po jajima.
Julijske Alpe, Vršič
Jedan masovniji posjet Vršiču nakon duljeg perioda zametene ceste. Popeli smo svakojake grape u Grebencu, a slijedio je moj usamljeni turni debakl s M. Mojstrovke, zlo i naopako.
Ice Climbing Ecrins 2007
Preostalo je stišati strasti. Od jadne sezone ipak smo se ogrebli za par ledenih bisera, makar i morali daleko po njih. Za kraj, Erceg i ja popeli smo još Grand Bleu i priključili se ludom happeningu u Freissinieresu.
Ice Climbing Ecrins 2007
Treći dan došli smo i Erceg i ja na svoje - najveći slap u Fournelu i okolici. Visine 700 m, vrlo raznolik, detalji u rangu 4-5, a ambijent divlji preko svake skale. Ima i prikladno ime – Collose de Rhodes.
Ice Climbing Ecrins 2007
U inače lošoj sezoni upravo su oni najveći slapovi bili u najboljem stanju, jackpot! U Fournelu smo za upoznavanje Erceg i ja izabrali Les Nains des Ravines – 300 m četvorka s dosta lakših dionica.
Ice Climbing Ecrins 2007
Prvi dan u Francuskoj prema prokušanom receptu posjetili smo dolinu Ceillac i malo se upenjali. Erceg i ja popeli smo dva lakša poduža slapa – Holiday on Ice i Le Y.
Julijske Alpe, Vršič
U nedjelju smo dovršili ovu rundu snijega u Župančičevoj smeri. Sunčano vrijeme, dobar snijeg, dobar uvod u penjanje snijega i dobro zagrijavanje za, nadajmo se, dobru sezonu.
Julijske Alpe, Vršič
Ove zime sezonu smo silom otvorili ranije. Ne ranije nego inače, samo ranije nego je htjela. U subotu smo protegnuli noge u Butinarjevoj grapi - izboli pedesetak metara trave u lijevoj varijanti.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji izlet škole - u Paklenicu. Penjalo se svašta, iz subote sam s Krunom iscijedio 4 smjera, jednog s Vladom, te jednog s Klackom, a u nedjelju riješio stari dug - Ča je od Draga je od Draga.
Kalnik
I opet smo zbog loše prognoze, a ovaj put umjesto Paklenice, posjetili Kalnik. Vrijeme je na Kalniku bilo odlično i dosta se toga napravilo. Još jedan izlet i slijedi ispit!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Peti izlet alp. škole AOŽ, ovaj put u Paklenicu. S Nikolom Ča je od Draga je od Draga, s Goranom Lidijin s Nosorogom, a potom nešto i za svoj gušt – s Krunom Mosoraški.
Kalnik
Utješni izlet broj 2 - Kalnik. Poveo sam i svoju sestru Dinu koja je prvi put okusila penjanje i odlično se snašla. Na kraju smo još popeli Zapadni greben u 40 min, sve je prošla slobodno.
Okić
Umjesto propalog Glocknera, Erceg i ja utješili smo se jednim brzinskim Okićem. On je popeo Orsona i prijatelje (4b i var. 5c), a ja My way (6c), napokon. Ugodno hladnjikav, gotovo zimski dan.
Gorski kotar, Klek
Nedjelja je svanula hladnija, ali vrlo upotrebljiva. Lani se svidjeli Dülferi i kamini pa smo za drugi smjer odabrali Vrijeskovu pločicu, a pridružio nam se Nikola.
Gorski kotar, Klek
Subota na Kleku s alpinističkom školom AOŽ. Najprije Omladinka s Lanom i Marijanom, a potom i tulum, s nezaobilaznim krštenjima.
Kalnik
Lijepo vrijeme na Kalniku, treći izlet alpinističke škole AOŽ 2006. Klinovi, čokovi, štandovi, abseil, prusiciranje, penjanje, osiguravanje...
Gorsko zrcalo
Drugi izlet alpinističke škole AOŽ 2006. Gorsko zrcalo.
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
U nedjelju je na red napokon došla Igličeva. Mnogo vike ni za što. Teže dužine su krasne, no zbog stalnog načekavanja ljudi ispred nas, nažalost i one bezvezne stignu upasti u oči.
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Još jedan krasan vikend na Okrešlju. Kruno i ja sredili smo Direktnu i Avrikelj u Mrzloj gori. U Direktnoj je stijena u najtežoj dužini fantastična, a ni u ostatku ne zaostaje za Klekom.
Zapadne Julijske Alpe, Riobianco
A drugi dan nakon 11 h spavanja u komadu... Popeli smo još jedan krasan smjer. Nešto kraći, nešto lakši, definitivno manje zahtjevan, no svejedno preporučljiv. Ive-Piemontese.
Zapadne Julijske Alpe, Riobianco
4satni bivak, natovareni 3satni pristup, magla, oblaci, hlaaaaadna stijena, što bi još čovjek mogao poželjeti? Sunce na vrhu? Ubacit ćemo i to, kao i set kuhinjskih noževa... Spigolo integrale.
Kalnik
Ana Bokulić i ja prikrpali smo se velebitašima na izlet na Kalnik. Ana je popela sve i svašta, dok sam ja imao skromniji uspjeh (Mali zeleni), a na kraju dana i skršio gležanj u padu iz Cyberspace.
Julijske Alpe, Triglav
Žac i ja okušali smo se u Bavarskoj. Smjer mi nije nešto lijep, a skica i opis gornjeg dijela u najmanju su ruku čudni. Preporučam li? Pa i ne baš.
Julijske Alpe, Triglav
Nakon dugo vremena ponovno smo penjali Marko Vuković i ja. Popeli smo Skalašku-Gorenjsku u Triglavu. Zabava za cijeli dan. Ispada da smo taj dan bili jedini navez u Steni.
Gorski kotar, Klek
Izlet koji se s Triglava preko Vršiča na koncu prebacio na Klek. Gordan Budić, Ana Bokulić, Siniša Alavanja i ja. Siniša i ja popeli smo Glavu, HPD i Omladinku, a Gordan i Ana Glavu i List.
Kamniško-Savinjske Alpe, Vršiči
U nedjelju smo pokupili autostopera u Rekrutskoj i nastavili penjati u troje. Bilo nam je baš lijepo. Kasnije smo još Tomo i ja sredili Lepu smer. Koja uživancija, cijeli taj kvart. Vratili se zadovoljni.
Kamniško-Savinjske Alpe, Vršiči
Tomislav Zlatić i ja penjuckali smo malo u Vršičima. U subotu smo popeli Lukmanovu i Preložnikovu. Smjestili smo se u Kocbekovu domu na Korošici.
Kamniško-Savinjske Alpe, Skuta
Nedjeljni cilj bio je sušenje obuće i odjeće, sunčanje, izležavanje i tako to. Nakon toga povratak kroz Žmavčarje do auta i koja pivica na putu u Zagreb.
Kamniško-Savinjske Alpe, Skuta
Nakon niti tri i pol sata spavanja, ustali smo Kruno i ja i spremili se za smjer. Popeli smo Direktnu čez ploščo u Skuti, a silaz preko Velikih Poda priuštio nam je trosatnu snježnu zabavu.
Kamniško-Savinjske Alpe, Skuta
Kasni noćni polazak kroz Žmavčarje prema Bivku pod Skutom - Žac, Dinko, Kruno i ja. Bilo je zabavno, a gore smo stigli oko dva u noći. Bivak nas je dočekao prazan.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Drugi dan Mrzli i ja popeli smo Vamos a la plaja, isprobavši pritom spajanje cugova uz pomoć malog žimara. Spojili smo drugi, treći i četvrti, bez najmanjih problema. Treći dan pokvario mi se fotić. :( Ionako sam solirao Velebit express, pa nije da bih puno i fotkao...
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Pred ispit Velebitove alpinističke škole. Prvi dan Barbara, Kruno i ja popeli smo Bibl und Bubl i spustili se u Ravni Dabar. Tamo smo napravili bivak i pridružili se ekipi.
Gorski kotar, Klek
Erceg je htio isprobati nove čokove. Nakon Gitare provukao se i kroz Dragmanicu. A čokovi su mu očito prirasli srcu jer se uvjerljivo pretvarao da ne vidi klinove u svojim dužinama.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan svi su već umorni od tri noći tulumarenja. Inga i ja popeli smo Spit Bull, novom varijantom da prestignemo gužvu koja se i u njemu stvorila. Zadnje dvije dužine po originalu. Detalji mokri.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Sljedeći dan Centralni kamin s Krunom te Sjeverno rebro s Igorom. Između smo malo pratili što se zbiva s BWSC-om. Pobijedile su Maja i Sunka te Čorko i Mucko.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Velebitova škola u Paklenici. Razgledavanje neke spilje, zatim Nosorog s Anom i Igorom. Pred kraj nas je uhvatio pljusak pa je bilo zabavno.
Julijske Alpe, Prisojnik
Napokon je na red došao Hudičev žleb. Erceg i ja popeli smo ga s "pristupom" po Hanzovoj poti koja se gotovo pokazala detaljem ture. Spustili smo se istim smjerom.
Umjetni slapovi Mlačca, Mojstrana
Desetero tečajaca skupilo se na kratkom tečaju penjanja leda na umjetnim slapovima u Mojstrani. Briljirao je (tadaaaaaaaa!) g. Pavel Skumavc vlasnik imanja sa slapovima.
Hohe Tauern, Maltatal
Vratili smo se u Maltatal s dobrom prognozom i željni jače akcije. Ovaj put Marko Erceg i ja popeli smo Kathedrale, dok su Ana i Anita popeli Strannerbach.
Hohe Tauern, Maltatal
Nakon noći prospavane što u autu, što u šatoru, obavili smo jedno razgledavanje okolice i imali što za vidjeti. Koji ambijent! Za kraj smo popeli Strannerbach, jača trojka, najdulji slap u Maltatalu.
Hohe Tauern, Maltatal
Erceg i Hrvoje te Capek i ja bili smo u Maltatalu. Capeku je to bilo prvo penjanje leda u životu. Nije fer, ja sam svoj Maltatal čekao puno dulje... U subotu smo popeli jednu lijepu četvorku - Aluhol.
Julijske Alpe, Vršič
Tri Marka i Ana odlučili smo popeti Centralni slap pod Prisojnikom, no vrijeme se, unatoč boljoj prognozi, okrenulo protiv nas. Čini se u uroti s domarkom Koče na gozdu.
Gorski kotar, Zeleni vir
Čuja i Bojko te Martinović i ja posjetili smo Zeleni vir. Lijep pristup, prekrasan ambijent, istina slapovi već na izdisaju, ali penjalo se Munjaru, Rumeno nezaupanje i Narniju.
Julijske Alpe, Vršič
Nedjelja, Vršič. Butinarjeva i Pripravniška grapa, Župančičeva smer i Velika Mojstrovka. Ne bi čovjek povjerovao, no sve to bez ikakve gužve sa školama ili masovkama bilo kakvog tipa.
Julijske Alpe, Tamar
Dok je Vuković imao skijaški obračun s Jalovčevim ozebnikom, Tihomir i ja popeli smo Centralni slap i Sveču. Cijelog dana Vuković je vidio jednog turnog skijaša, a mi nekoliko penjača.
Julijske Alpe, Vršič
Marko, Pave, Nino i ja popeli smo Uroševu grapu u Nad šitom glavi. Pratilo na je hladno i vjetrovito, ali lijepo vrijeme. Snijeg je zalio prvi skok, ali i prilično otežao zadnja dva.
Kamniško-Savinjske Alpe, Logarska dolina
Vanja i Orsat te Nikola i ja namjerili smo se na slapove u Logarskoj dolini. Najprije smo Nikolu i Vanju proveli kroz Levi slap (Orgle), a potom su i oni nas kroz Slap nad potjo. Bit će nešto od njih!
Kamniško-Savinjske Alpe, Logarska dolina
Prva Logarska u sezoni. Marko Vuković i ja popeli smo Spodnji Ivovec, prvu dužinu zasnježenog Levog Ivovca i zanimljivo tanak i u živo obojen Slap pod Tunelom.
Ice Climbing Ecrins 2006
Posljednji dan trebala je pokleknuti i nesuđena petica. Martinović i ja popeli smo impozantnu Hiroshimu, no ispala je tek jača četvorka. Popeli smo i Iznogood prije ranog povratka i polaska za Zagreb.
Ice Climbing Ecrins 2006
Za petak sam posudio Nomice pa smo Martinović i ja frikali na M-ovima jednog omanjeg previsnog sektora u Freissinieresu. Društvo nam je činilo par vodiča i 5-6 nadobudnih interesenata.
Ice Climbing Ecrins 2006
Zatim smo posjetili Freissinieres. Penjali smo Happy together, no ispalo je upravo suprotno. Švercali smo se za Martinovićem. Led je bio loš, prijetila nam mećava, a nasuprot nas se ginulo.
Ice Climbing Ecrins 2006
Nakon pitoreskne obilaznice stigosmo kasno u dolinu Ceillac, nedaleko Argentièrea. Orsat i ja odsolirali smo Le Y, a potom ja još i njegov lijevi krak - Holiday on ice.
Kamniško-Savinjske Alpe, Brana
Petero željezničara popeli smo Domžalsku grapu u istočnoj stijeni Brane. Lavine pri silazu pobrinule su se za pravi alpinistički ugođaj, a turu učinile dosta ozbiljnijom nego što smo se nadali.
Julijske Alpe, Vršič
A drugi dan otišli smo pod Prisojnik i opet naletjeli na slapove u dosta lošem stanju. Neki napuknuti, neki još teku, ostali tanki i truli. Penjali smo Levi i još neki nepoznati i dobro se zabavili.
Julijske Alpe, Vršič
Ove smo godine sezonu otvorili već krajem jeseni. Sezonu leda, naravno. Popeli Drugi slap - pomalo razočarani kvalitetom leda, ali ispunjeni dojmovima nakon preduge pauze.
Gorski kotar, Klek
A nedjelja nam je svanula nekako kroz maglu. Mislim, dakako, na posljedice tuluma - prava magla se i drugi dan zadržala u nizinama. Popeo sam s Martinom Gitaru i s Tihanom List.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola AOŽ 2005. posjetila je Klek. Vrijeme fantastično. U subotu sam sa Sinišom popeo Vrijeskovu pločicu, a potom s Marinom Omladinku. Tulum uz roštilj, tradicija koju valja njegovati.
Južni Velebit, Velika Paklenica
A pošto se pokazalo da smo marljivi i brzi, u nedjelju su čak i neki od tečajaca dobili prvu priliku da vode dugi smjer. Za mnom i Hrvojem penjali su Silvija i Capek, Ča je od Draga je od Draga.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prva Paklenica na školi AOŽ 2005. Ili obratno. Penjali smo uobičajene smjerove, ja vodio u Ča je od Draga je od Draga i u Nosorog. Uslijedio je dobar tulum s roštiljem i gitarom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Sljedeći dan Mrzli se pridružio Matičarima, a Jelena iz Velebita i ja popeli smo liniju desno od Le Ginestre u Kuku od Skradelin. Nazvali smo je VŽ varijanta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Mrzli i ja smo nakon dosta premišljanja sredili Kaču. Prekrasan smjer - tamo gdje je bio suh. Tamo gdje je bio mokar - i V+ je bio neviđen izazov za proći slobodno. No mi volimo izazove, zar ne?
Kalnik
Neki smo prespavali na Kalniku pa penjali i drugi dan, zajedno s ekipom koja nam se pridružila iz Zagreba to jutro. Vrijeme i u nedjelju fantastično, nasuprot Kleku, Paklenici ili Alpama.
Kalnik
Jedan dan na Kalniku dobro je poslužio školi za usavršavanje vještina poput prusiciranja i abseila kao i za upoznavanje nekih novih - npr. Sv. Bernard. A bilo je i penjanja!
Gorski kotar, Klek
Dočekali smo i jedan suh, sad već pravi jesenji dan na Kleku. Mrzli i ja popeli smo Omladinku s Medinom i Studentskom varijantom i ludo se zabavili.
Gorsko zrcalo
Drugi izlet alpinističke škole AOŽ održan je na Gorskom zrcalu. Tečajci su vježbali tehničko penjanje, abseilali i prusicirali. Ne sjećam se kad je zadnji put Zrcalo bilo tako suho. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan zamijenili smo se pa je Petra penjala s Dorjom, a ja sam s Trpimirom popeo Danaju. Zatim sam brže bolje ulovio Klacka te smo popeli Zimski cvijet.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Posljednji vikend prije početka alpinističke škole provedosmo u Paklenici. Prvi dan Petra i ja popeli smo Celjski stup i Tinkaru, a spustili se po Bijeloj rampi.
Penjački skup u Bugarskoj, Vraca
Bugarska, dan četvrti. U nešto izmijenjenom sastavu, odlučili smo popeti cijeli smjer. Orsat i Vučinić odustali su nakon 4 dužine, Martinović i ja popeli smo smjer, po kiši, naravno.
Penjački skup u Bugarskoj, Vraca
Bugarska, dan treći. Michael, Erik, Nick, Martinović i ja uzjašili smo galeba. To je prijevod naziva smjera - Čajka. Kasno smo ušli pa smo nakon 5-6 dužina započeli pustolovnu utrku - dolje. Kiša.
Penjački skup u Bugarskoj, Vraca
Bugarska, dan drugi. Čekavši potpun prestanak kiše prognoziran za još koji dan, propustismo priliku za duge smjerove baš u četvrtak. Penjali smo u Prohoda Vracata.
Penjački skup u Bugarskoj, Vraca
Bugarska, dan prvi. Odmah, i prije službenog otvorenja skupa, navalili smo na stijenu. Padala je kiša, ali bili smo u nekom previsnom sportskom sektoru - Malkata Dupka.
Kalnik
Dugo li nevidjeh Kalnik! Dosta nas se Željezničara skupilo, a bilo je i razne druge svjetine. A smjerovi? Rambo, John Deere, Šest be, Nives i neki novi lijevo od T.V.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
U nedjelju smo nakon sat i pol gubljenja pod Zasječenim kukom popeli Il trono di Plutone. Za kraj zadovoljili smo se smjerom Colori d'autunno u Rujičinom kuku.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Vuković i ja te Orsat i Petra otišli smo na Dabrove. Za mene već dugo nije bilo poštenog izleta. U subotu smo Marko i ja popeli Altweibersommer, Vamos a la plaja i Tempo vulcan.
Gorski kotar, Klek
Očajna (čitaj: kišna) ljetna sezona ipak je dopustila i jedan posjet Kleku. Neven, Nada i ja navezali smo se pod Žoharovim stupom. Naporan smjer, nego što.
Kamniško-Savinjske Alpe, Vežica
Nakon vesele noći, sedmero nas je popelo Severozahodni raz u Vežici - najviše što smo se usudili s obzirom na loše vrijeme. Treći dan pobjegli smo praćeni kišom.
Kamniško-Savinjske Alpe, Korošica
Nakon prijepodnevnog izleta po Ljubljani, nakrcani do jaja odvalismo poduži pristup do Korošice. Napad na hranu, pive, a onda i jurenje frizbija po govnima neškrto miniranoj livadi.
Julijske Alpe, Triglav
U nedjelju sam ipak odustao od odustajanja i ljutio žuljeve u "Steni" iza dva naveza Velebitaša i dijelom još 3-4 slovenska, izmičući kamenju (katkad i neuspješno) cijeli dan.
Julijske Alpe, Prisojnik
Velebitaši su organizirali logor u Julijcima ponajprije namijenjen svježim pripravnicima, no i iskusnijima. Prvi dan pronašao sam žuljeve umjesto smjera. Bolje išta nego ništa. - Not!
Kamniško-Savinjske Alpe, Zeleniške špice
Jedne neradne srijede četvero nas je posjetilo Staničev vrh i Zeleniške špice u Kamniško-Savinjskim Alpama. To sam guštao već neko vrijeme.
Gorski kotar, Klek
Drugi dan "komisijskog izleta". Pave i ja popeli smo Omladinku, Gitaru te, na opći užas i nadasve riječito i glasno zgražanje neke srednjovječne planinarke, Ogledalo.
Gorski kotar, Klek
"Komisijski izlet" na Klek. Točnije, sastanak Komisije za alpinizam, a ujedno i prilika za penjanje. Penjao sam s Pavom, a popeli smo Damuzovu plafonjerku i Glavu.
|
23. 05. 2021. 
comments: 0
