MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 28. 04. 2007. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Gorski kotar, Klek

  28. 04. 2007.     comments: 0

Dvodnevni izlet škole AO PDSV na Klek. U subotu sam prije nego je škola došla zbrisao u Glavu, a zatim s tečajcima popeo redom Omladinku, Gitaru i List.

Klek prvosvibanjski

Prošli vikend bili smo na Kleku, mi, vi, oni i njihov pas. U petak navečer kad smo došli par tečajaca, Kruno, Pave i ja, već su bili tamo Slovenci. Zalegli smo u neku rupu koju je Pave namirisao, s preporukom da je udobna jer je puna lišća. Moram priznati da ovako udoban bivak dotad još nisam bio iskusio. Jest da smo se Kruno i ja malo smrzli jer smo imali stare ofucane ljetne vreće, a ujutro fotić prijavljivao bateriju na izdisaju koliko je hladno bilo, jest da smo nakon jutarnjeg trljanja očiju (pa još jednog misleći da ne vidimo dobro) uljudno ispratili škorpiona s najlona na kojem smo spavali, no ostaje i dalje činjenica da smo se rastopili koliko je to bio udoban spavanac.

Ostali tečajci i instruktori došli su u SUB ujutro, kad smo mi već debelo bili u smjerovima (dizanje u 6 h). Kruno i Pave u Damuzovoj plafonjerki, ja u Glavi. Kasnije smo preuzeli tečajce. Na silazu prema Omladinki s Teom spazio sam Martinovićev ruksak dok su on i Siniša rješavali Žoharov stup. A na silazu nakon smjera mahnuli smo im dok su (se) lovili (za) zrak u Morju sanj. Letjelo je dosta kamenja na stazu, dobra lekcija za svakog u blizini. Na pristupu za Gitaru s Goranom, u žurbi zbog tog kamenja, tresnuo sam dlanom po nečemu i fino markirao pristup, no prva pomoć bila je spremna, kao i uvijek. Nakon toga popeli smo još List i zaključili da je vrijeme za tulum. Nakon tuluma (pomalo razvodnjenog, bez roštilja, bez gitare - ah nije to kao u Željezničaru) zalegli smo na staro mjesto, mmmmmmmm, to te ja pitam.

Ujutro Kruno se opet digao u 6 h, odveo buraza u Dragmanicu, Pave i ja ulijenili do oko 7h30. Dobio sam dobru tečajku za nedjelju, samo šteta što sam dan prije skršio ruku pa me mučilo koji smjer da odaberem. Gaza i nadebelo zabandažirano zapešće nije htjelo čuti ni za kakve pukotine, pa mi se suzio izbor. Htio sam ploču. Veliku, lijepu, najobičniju ploču. Hm, Ogledalo? Bingo! Vedrana je uz nešto malo napetije uže slobodno prošla prvu dužinu dok sam ja odozgo okom pratio Sinišu i Martinovića u HPD-90. Drugu dužinu je odradila kao prva. Mislio sam da slijedi još jedna, teška dužina, no ispalo je da su to zapravo dvije dužine. Preuzeo sam vodstvo do kraja i mogu reći da su te dvije dužine, pogotovo treća, još ljepše od prve, s pravim konkretnim boulderskim gibovima, jedan za drugim, pa još, pa evo ti, na, to si htio, žderi! Prekrasno. Trebalo bi pločicu na jednom spitu malo jače pritegnuti, a za neke spitove uopće mi nije jasno zašto su tako blizu jedan drugome. Smjer silno preporučam. Na silazu nas je Martinović pozdravio iz Banane, baš ga je Siniša slijedio u prvoj dužini.

Kad smo se vratili u dom, naoblačilo se, spustila se i koja kap kiše i nije nam bilo do izazivanja. Prošetali smo do spilje, malo razgledali, vratili se, pričekali ekipu iz smjerova i spustili se brže-bolje, prije kakvog poslovično omiljenog klečkog pljuska.

Martinović i Siniša ostali su još jedan dan, a inače od Željezničaraca bili su još Dinko i Magda, ali ne znam ništa o njihovim akcijama osim da su neko vrijeme bili na Vjetrometini. Koliko znam, dio ekipe je bio na Velikom Kleku, dio u Paklenici, dio na Ziru, nadam se da ćemo imati što za pročitati. Svima želim puno uspjeha, sreće i zadovoljstva ove sezone. Pamet u ruke i kladivo u glavu!

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all