MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 30. 12. 2007. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Julijske Alpe, Vršič

  30. 12. 2007.     comments: 0

Drugi dan nakon kasnog "dežurstva", preostalo nam je još smiriti strasti u nečem lakšem i opet završili u Prednjoj glavi Prisojnika. Drugi slap, na drugi način.

Slapovi, slapovi...

Martinović i Siniša, Šoić i ja našli smo se u SUB u Tamaru s Brajkovićem i Ivom. Otišli smo izviditi slapove koji su nas nakon kraćeg pristupa od doma dočekali u relativno dobrom stanju. Naime, odlučili smo se za Centralni slap koji je za ovo vrijeme i uzevši u obzir kolike je horde propustio preko svojih tankih pleća taman još iz nas izmamio smješak zadovoljstva. Budući da je Siniši to bio prvi slap, dogovorili smo da Martinović i on krenu kao prvi navez. Marko je poveo prvu dužinu do svijeće, Sinke za njim. Šoić je poveo prvu dužinu do Siniše gdje smo odlučili pričekati da ovaj riješi detalj za Martinovićem. Dobro da smo bili raspoređeni na strateškim mjestima jer se ta dužina pošteno odužila zbog užeta koje je zapinjalo za svijećice. Upute odozgo, odozdo i sa strane urodile su plodom i Siniša je uz jedan pad prošao detalj. Dalje sam krenuo ja do Šojke, pa u ključnu dužinu i onda još Šojka jednu dugu do vrha slapa. Na silazu smo našli naš dvojac već u okupaciji Desnog slapa i pomirili se s tim da nema dovoljno vremena do mraka da ga nakon njih i mi popnemo. Dugujete nam pivu!

Vratili smo se u dom, zamezili i najzad odvezli do Koče na gozdu gdje nas je osim Nevena i Ive čakala ekipa u proširenom sastavu, pojačana Vučinićem, Orsatom i Majom Škrljak koji su popeli Srečno Kekec u Trenti. Nakon još koje runde piva pozdravili smo ih na odlasku za Zagreb, a mi smo nastavili skupljati hrabrost (čitaj: guštirati pivo) za neku jaču turu sljedeći dan.

Oko 20 h zabrinuta konobarica pitala nas jesu li još dvojica bila s nama. Ma kakvi, svašta. Navodno su penjali Centralca, otišli još u 8 h. Pitali mi jel zna tko su, pa da ih zovnemo na mob. i provjerimo što se zbiva, a ona izvadila putovnicu od našeg Dugog! U taj trenutak Martinović se sjetio da Dugi penje s Juricom, no na mob. ih nismo uspjeli dobiti. S pristupa smo spazili dvije wanderice iznad Levog slapa. Mislim, jedno su u vodičima greške tipa krivog imena slapa i ispremiješanih oznaka na fotkama (ako su ocjene tu negdje), ali ovaj "silaz" sa Centralca vuče se još od vodiča za Vršič i nije bilo razloga da se u novom vodiču ne ispravi. Čisti nemar iz žurbe, pa makar i ne bio jedini u toj priči.

Dakle, Dugi i Jurica popeli su slap, izašli kasno, imali samo jedno uže (jer je pisalo da je silaz pješice) i zaglibili na očekivanom mjestu prije spoja s Hanzovom. Marko i Neven otišli su im Hanzovom u susret i komunicirali s njima negdje s pola puta do Hudičevog žleba, dok smo Nikola i ja odozdo povremeno pratili razvoj situacije. Odluka je pala da pozovu GRS i došlo je pojačanje s još jednim užetom, pa su se svi spustili onako kako je odmah i trebalo - abseilom. Došli su u Koču na gozdu u NED, mislim da oko pola pet.

Žešće planove za NED ostavili smo noć prije na stolu zajedno s neispijenim pivama, tako da je nakon kasnog buđenja ostalo još zabaviti se ovako ili onako. Odabrali smo Prednju glavu Prisojnika. Tamo sam tjedan dana ranije spazio jedan tanki slap koji se sudeći prema nekim fotkama u vodiču i na Netu prvi put napravio, što bi značilo prilika za prvenstveni. Ovaj put bio je još malo deblji. Ekipa nije bila ni najmanje zainteresirana, pa sam se nakratko odvojio samo da izvidim iza ugla jedino što se nije vidjelo iz daleka - ulaz. Kratkoj svijeći je malo falilo da se spoji, izgledalo je miksanje pod muss. Bliže nisam išao nego smo zajedno posjetili Prvi slap, kojem je malo falilo, te najzad parkirali pod Drugi.

Tamo smo Sinišu i Nikolu pustili da penju samostalno, a Martinović i ja odsolirali. U slapu smo prešli neke Talijane s kojima sam se nad najstrmijom zavjesom zadržao dosta vremena pričajući o svemu od slapova u Zapadnim Julijcima do Paklenice. A sve samo zato da ne produžim kraj njih i počnem rušiti po zadnjoj dvojici dok riješavaju detalj. Kad su ga riješili, Martinović, koji ih je pustio naprijed, došao je na red za zavjesu. No, naše se Talijane to nije naročito dojmilo i odmah su nastavili po krtom ledu ne brineći se o tome što će na čovjeka srušiti. Ja sam se igrao golmana nad tom kaskadom i usput fotkao Marka. Dalje se više nisam obazirao na Talijane.

U silazu smo abseilali najstrmije skokove, ostalo otpenjali, s time da smo se zadržali na najstrmijem dijelu gdje je desni dio zavjese visio u zraku i bio tanak i staklast, sav zasvijećen. To je bilo nešto što nam ni u snu ne bi palo na pamet voditi i zato se Martinović odlično dosjetio da postavimo top rope na taj dio i damo si oduška dok ionako čekamo naše. To smo i učinili i, u par navrata svaki, ispustili dušu pokušavajući popeti što napetiju, najnevjerojatniju, najtežu liniju koju smo mogli smisliti u tom dijelu. Lomilo se sve od reda, a bilo je i opakog prevjesnog miksanja u krušljivoj stijeni, za-bav-no do boli! :) Što je najčudnije, svaku smo izabranu liniju popeli bez pada. Svatko bi u ovome uživao, a ono što je najbitnije, naučili smo ponešto o ponašanju tankog leda u danim uvjetima.

P.S. Baš jučer pogledam ledne razmere na Netu i što ugledam? A. A. prijavio prvenstveni uspon u "mom" slapiću! ]:=! Mrzim...

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all