MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 02. 07. 2005. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Julijske Alpe, Prisojnik

  02. 07. 2005.     comments: 0

Velebitaši su organizirali logor u Julijcima ponajprije namijenjen svježim pripravnicima, no i iskusnijima. Prvi dan pronašao sam žuljeve umjesto smjera. Bolje išta nego ništa. - Not!

Velebitov logor u Alpama

Eto, pridružio sam im se da vidim kako će to ići sa svježim pripravnicima budući da će i naš logor za mjesec dana. :) Mada svaki je čovjek priča za sebe, a još veće razlike očekujem ako ih školuju u dva različita odsjeka i tako dalje, i tako dalje, but let's face it - i meni se penjalo s novim ljudima pa sam i zato htio ići. Iznenađenje nije izostalo.

U autu smo bili Pave, Nino i ja. Najprije smo, nakon kasnijeg dolaska naše ekipe iz Zagreba na Vršič, odlučili demonstrirati pravi rani alpine start. Pa smo Gruba i ja, iza Bojana i Jelene, krenuli put Južne stijene Prisojnika u 13h. Ugodan pristup, suprotno očekivanoj žezi. Smjer počinje na vrhu travnatoga stupa prije duboke grape iza koje planinarska staza počinje vijugati strmo gore. Uz dužnu malo širu marginu oko navedenog vremena pristupa, počeli smo provjeravati potencijalne kandidate. Sve ukupno popeo sam 3-4 travnata stupa prije dubokih grapa iza kojih...blabla. Ha, ha. Bilo je tu svega. Pardon, svega osim Sončnice i Partače - smjerova koje smo tražili. Čak se i tridesetak Čeha našlo, razasutih u manjim grupicama. Planinarsku turu zaokružili smo približivši se vrhu Prisojnika na desetak minuta i spustivši se grebenskim putem dolje. Na silazu smo malo pričekali Bojana i Jelenu koji su upravo bili popeli Tapetu. Kad su nam već pobjegli na pristupu, barem smo se vratili zajedno. A povratak je priča za sebe - možda kojom drugom prilikom...

Taj dan krstio sam nove Garmontice. Rezultat ispade 2:1 (dva žulja na lijevoj, jedan krvavi na desnoj peti). I, činilo se, upropastio si izlet jer niti hodati više nisam mogao. Što se Grube tiče, on je, nažalost, već od prije imao nekih problema s koljenima pa je i od ove lakše turice ostao malo slomljen.

I tako, osim Tapete svježi pripravnici penjali su Severni raz i Kranjsku poč, a Mrzloga je Bojko proveo kroz Steber revežev. Ne znam je li bilo još čega.

Zaružili smo negdje na nekom super mjestu u Mojstrani. Kako je vrijeme odmicalo, tako mi se sve više sviđala ideja da odem sutradan u Kratku Nemšku (IV-/II-III, 800 m), baš za inat i u prkos žuljevima i da vidim kako bi to bilo. Na samu pomisao oznojili bi mi se dlanovi - svakako dobar znak.

No, već u subotu su od nedjeljnog penjanja odustali svi novi osim troje - Viki, Tonija i Jana. Tako su iskusniji imali slobodnije ruke. U nedjelju su Rajšel i Bojan popeli Bavarsku, a Bojko & Jan, Pave & Nino, Šojić & Toni te Viki & ja Kratku Nemšku.

A Kratka Nemška je ispao jedan lijepi smjer. Klacko je svojevremeno spomenuo da se pretvorila u krš, no ja sam je doživio drugačije. Kamenja pada podosta, to je činjenica na koju treba upozoriti, ali ona više upućuje na krajnji bezobrazluk i mi_smo_sami_na_svijetu pristup sveprisutnih slovenskih naveza negoli na kvalitetu same stijene. Penjanje se, ukupno nekih 10-11 h od ulaza u smjer do izlaska iz Zimmer-Jahna (konkretno za Viki i mene, nekima i više), sastojalo podjednako od penjanja koliko od čekanja na štandovima da prestane padati kamenje. Svaka pohvala Toniju koji, iako je Viki i mene izbombardirao na puno štandova (što zbog gojzi, što zbog lutanja po smjeru) nikad nije propustio viknuti "Kamen!". Slovencima takvo što ne pada na pamet. Dok god je koji njihov navez ispod, sve teče u miru i tišini. Čim zadnji njihov krene, na mir možete zaboraviti, no tišina ostaje.

Viki nije baš doma u ocjeni koju smo penjali (svi detalji predstavljali su joj priličan problem), no ipak je sve popela (očito :)) i na kraju bila oduševljena turom. Ja joj još jednom čestitam! Čak i nakon 4-satnog silaza (kod auta oko 00h45), definitivno je zračila zadovoljstvom. Samim time je i meni bilo nevjerojatno drago, tim više koliko se namučila što me ostavilo dazed and confused. Ma još da to doživimo od naših novih i sreći nikad kraja.

Što se žuljeva tiče, uf, kao što sam i očekivao - ne mogu doći k sebi. Kod auta nas dočekaše, pogodili ste, Česi: "Horolezectví?". "Da, da, horowhatever..."

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all