MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 12. 03. 2005. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Kamniško-Savinjske Alpe, Logarska dolina

  12. 03. 2005.     comments: 0

U Logarskoj dolini tmurni oblaci i snijeg sto na sat. Eto što je trebalo da napokon dođemo pod Gajstni slap i shvatimo da smo jedini. Za promjenu. No led se i nije mogao pohvaliti kvalitetom. U povratku odsolirali smo još Palenk, da vidim i to čudo kako izgleda...

Zadnji u redaljki

Pošto smo prošli tjedan došli do okrivljenog slapa i okrenuli se (doduše, došli do još koječega i okrenuli se prije nego što smo išta popeli), kao naručena došla je prilika za jedan dan u Logarskoj po u najmanju ruku ne tako idealnoj prognozi.

Bližeći se Logarskoj dolini ulazili smo sve dublje u žestoke crne oblake-maglu i trljali dlanove. Diskretno sam izvidio kako Tihomir gleda na mogućnost da mi prepusti najteži cug. Nije bio presretan, no moje velike ucjenj_ovaaaj...pregovaračke sposobnosti rezultirale su plodom. Zaslužio je pivo, aaa ne, ne, čekaj malo. On ne pije pivo pa je zahvalno odbio ponudu na licu mjesta.

Različiti razlozi ujedinili su nas baš pod Gajstnim slapom (II, WI5-, 100 m), prilično kasno - što zbog kasnog kretanja, što zbog slovenske milicije koja nas je davila i uzela nofce :( - te prilično jedine! Nije ni čudno kad opako snježi i puše. Orsat je bio jedan od onih što smo se okrenuli prošli vikend, Vlatko bi bio penjao bilo što s Orsatom, Tihomir si je već dugo guštao baš Gajstnega i, kaže, bilo bi mu ga žao propustiti i te sezone, a ja sam se htio okušati u bilo čemu petičastom.

Off I go. Cap, cap, cap - skoro sam i duže tražio štand nego penjao tu dužinu. No dobro, vrijeme leti kad se zabavljaš, no toliko onda o mom okušavanju u skoropetici. Pričekat ću da neki od Slovenaca službeno izvali ocjenu da ne budem prvi, no meni se čini da sam popeo WI4-. Tj. tako mi se činilo onda, ali uz Orsatovo nagovaranje, sad mislim da je možda ipak bila čista četvorka. Od kud mi to? Jednostavno: lakši od Levog slapa pod Prisojnikom (WI4), lakši od Desnog slapa pod Hudičevim žlebom (WI4), jednako težak kao i Nad votlino u Tamaru (WI4-), dakle WI4-. Onda sam se sjetio da sam dotična tri penjao s ruksakom pa hajde dobro, maknut ću minus. Toliko da se opravdam prije nego me netko napadne kad ugleda ocjenu ili barem optuži da naprosto serem kvake. :)

S obzirom na kraj sezone led je bio manje no idealan, trula svijeća i ništa bolji nastavak. No koliko je naveza već prošlo njime prije nas, mogla se cijela svijeća prohaklati. Možda mi je zato i tako lako legao.

Pošto sam štand napravio što dalje u grapici koliko je bilo moguće, ostala nam je još jedna dužina umjesto dvije. I to lijepa nego što. Tijekom skoro sat vremena čekanja Orsata i Vlatka koji su prezalogajili, popili malo i tako to - jer nije da će se netko gore smrznuti čekajući :), snijeg je već pokrio naše vlastite svježe tragove. Na silazu smo više puta posvjedočili koliko veliki mogu narasti cokli na derezama. Da nisam vidio, ne bih vjerovao.

Spremili smo opremu i otišli u Palenk (II, WI3, 100 m). Napokon jednom da i to popnem jer stvarno nije bio red odgađati toliko dugo. Sva četvorica odjednom rasprostrili smo se po petnaestak metara u širinu, veselo lupkajući svak' po svom privatnom komadiću leda. Prvi put da sam se osjećao privilegiranim pred Slovencima koji su se taman navezali kad smo mi uletjeli. Stoga nisam prezao ni pred time da uđem tamo gdje mi je najljepše - njima pred nosom, hehe.

Prema vrhu smo lagano konvergirali i izašli fino, jedan po jedan. Još silaz do auta i na put. Nezaobilazno piće Na razpotju (Radler, Laško, Cola - kako kome). Opet nemaju Bandidos! :) Drugi put, valjda...

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all