Julijske Alpe, Vršič
Tri Marka i Ana odlučili smo popeti Centralni slap pod Prisojnikom, no vrijeme se, unatoč boljoj prognozi, okrenulo protiv nas. Čini se u uroti s domarkom Koče na gozdu. UrotaMarko Mrzljak i Marko Erceg te Ana Bojko i ja otišli smo u petak navečer na Vršič. Najavili smo se, a nakon što smo shvatili da nećemo stići do 23h30, pitali smo je li to problem ili da dođemo u subotu ujutro. "Nije problem, samo zvonite na zvonce kraj vrata jer koča će biti zaključana." Zvonili mi, lupali, zvali mobitelom, urlali, napravili par prvenstvenih po koči, ali bezuspješno. Noć je bila vedra i predložio sam da pođemo penjati. Uskoro sam povukao prijedlog kad sam shvatio da nismo imali ni vode ni rezervne baterije za wanderice. Lako bismo to sredili kraćim povratkom u civilizaciju, ali bojali smo se da autom nećemo više uspjeti natrag - bez lanaca bilo je dovoljno zeznuto i prvu put. Zalegli (zasjeli?) smo u auto, kraj prvog čina. Sljedeće jutro ljubazan pozdrav domarki uz kraću igru zbunjenih pitanja i odgovora, čaj, voda i prema slapovima. Mećava. !? "Pa sad kad smo već tu, možemo izviditi i kako stoje stvari." Centralac je djelovao jednako malo vjerojatano penjiv koliko i bilo koji drugi slap tamo, prvenstveno zbog lavina. No, pokušali smo, opralo nas, dvaput jače, spustili se od zavjese po užetu. Ništa strašno, ali treblao je ubiti ostatak dana. Zaključili smo da nas frikerija u Mojstrani ne zanima i odvezli u Ljubljanu u shopping. Kupili vodiče, karte, šraubu, imaju naime veliku rasprodaju. I to je to, bilo nam je ludo zabavno mada ništa konkretno nismo popeli, tko bi rek'o... P.S. Novi broj Koče na Gozdu, svima na znanje i ravnanje: +386/51/626-641.
|
Search Trips: Tags: More Tags: |