Kamniško-Savinjske Alpe, Velika Baba
Napokon da i ta Nova Centralna dođe na red! Penjali smo Erceg i ja, smjer je lijep i ujedno odlična veća uvodna tura za Alpe, a u sigurnosti spitova. Navigacija u smjeru je lagana, no za to je presudna dobra priprema penjačkog uspona. Zahvaljujući puno tuđih izvještaja i fotki skicu nismo ni trebali, mada ako moram neku preporučiti, ona iz Slo sten je dobra. Penjali smo 4 sata, a silazili 2 i pol (plus odmor) i najtoplije preporučam onaj preko Jenkove planine, prekrasan je.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Our new friends from Boston meet Paklenica. Josipa and me together with Elliott and Ema had an excellent day climbing Centralni kamin and Barba Antin on Veliki Ćuk in Paklenica. It was too hot to climb the whole day so afterwards we took a rest before an evening concert on Bikarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Business and pleasure u Paklenici. Uz sezonske sitne poslove oko kuće nađe se vremena i za penjanje. Josipa i ja popeli smo varijantu starog smjera u najsjevernijem grebenu Kuka Nožičara. Iznenađenje, IV/II, 140 m, naš doprinos za akciju "Tred nije bed".
Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Julijske Alpe, Gozd Martuljek
Napokon je na red došao i Lucifer. Klasika od slapa, ne nudi naročito teško penjanje, ali zato je vjerojatno najljepša četvorka što sam ikad penjao! U želji da izbjegnemo gužve došli smo u tjednu, u četvrtak, no ipak smo morali čekati kojih sat vremena da nam se oslobodi mjesto. Ali da se isplatilo, isplatilo se.
BMC Winter Meet 2012, Carn Etchachan
U subotu, posljednji dan penjanja, Martin i ja popeli smo Route Major u Carn Etchachan. Razvikani smjer, na tulumu je čak i čestitki bilo. Smjer takvog opisa u Sloveniji vjerojatno ne bismo preživjeli, ma šta preživjeli, ja ne bih ni ušao u njega. Prema vodiču – potpuno neopremljen smjer od 300 m, teška orijentacija, zeznuti prolazi, razna račvanja i varijante, penjivost jako ovisna o uvjetima, koji su i bili loši... A mi u smjeru ni najmanjih problema nismo imali! To je specifičnost lokacije, takva stijena stvarno razmazi čovjeka naviknutog na naš izlizani vapnenac. Hvala Martine!
BMC Winter Meet 2012, Ben Nevis
Ove godine vrijeme nas je taman još poslužilo za posjet Ben Nevis. Petak je, što popnemo danas, bit će sve što ćemo ovdje popeti jer sutradan se već očekuje uobičajena vikend-gužva. Martin Cooper i ja odlučili smo penjati smjer Glover's chimney. Nakon podužeg pristupa prva lagana ledna dužina dopada mene, nekoliko dužina strme grape Martin majstorski spoji i već smo pod izlaznom mix-dužinom. No smjer se zapravo izlazi na tzv. Tower rigde kojim smo onda u dvije dužine i izašli na vrh. Prekrasan ambijent, odličan partner i ovdje se svakako treba vratiti!
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Nakon tmurne kišne srijede, na red su opet došla bijela brda. I to osunčana brda! Nitko nije očekivao da ćemo i sunca vidjeti, no četvrtak nas je ugodno iznenadio. Alan Hinkes, Izraelac Chanan Orbach i ja cijeli smo dan na turi po Corrijima. Uglavnom obilaženje raznih stijena koje zbog zatopljenja i kiše dan ranije nisu u uvjetima za penjanje. Situacija s lavinama isto ne baš bajna. Na kraju dana ipak uljećemo u jedan usputni kraći smjer – Goat track gully. Lagano penjanje, po mjeri gosta iz Izraela.
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Drugi dan Škotske, opet Paul i ja, no sad na drugoj lokaciji. Smjer Wavelength pokazao se kao pravi odabir, opet Paulu u zasluge. Prve dvije lagane dužine taman su pravi uvod u prekrasno penjanje ostatak smjera, ma prava poslastica.
BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain
Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Već sljedeći dan Vuković i ja opet nad Jezerskim. Valjalo je doći u ponedjeljak za ono istinsko uživanje u penjanju, kad smo u cijeloj stijeni opet bili sami. Popeli smo Sinji slap i Kratku Nemšku i doživjeli svakakve uvjete. Od bljuzge do krhkog staklenog leda u Sinjem, od škripavca do toolanja u Nemškoj.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Za otvorenje zimske sezone, jedna poslastica od smjera – Teran. Mada je bila nedjelja, a mi u strahu od gužvi, Kruno i ja okušali smo sreću s kasnijim ulaskom u smjer, oko 11h. Bila je to dobra odluka, nismo se gužvali. Još ne shvaćam kako to da smo na pristupu prestigli dva slovenska naveza, to se zbilja ne dešava često. Standardna uživancija u smjeru, a pri povratku na ulazu u smjer formiranje i treće smjene! Eto što ti je cijena popularnog klasika.
Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je svanula još toplija od subote, nevezano za količinu otrova ispijenog prethodnu večer. Ma bila je i prevruća, tako da smo uglavnom birali smjerove (dok su još) u hladu. Ja sam penjao s Goranom Nosorog i sa Zoranom Prijatelju moj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola naselila Paklenicu. A vrijeme ne da još uvijek drži, nego je i tako ugodno toplooooo! Josipa i ja s petka na subotu prenoćili u kući, pa subotu prije zore svak na svoju stranu. Ona spremat za gostima, ja gore u park.
Julijske Alpe, Vršič
Jednodnevni izlet u Alpe. Nakon dugo vremena napokon u suhoj stijeni! Danko i Roman, te Damir i ja popeli smo Kranjsku poč u Nad šitom glavi. Neloš smjer, ali nepreporučljiv ako su iznad vas još tri nepoznata naveza. :( Nakon tog bombardiranja, ipak je bolje legao jedan relativno novi smjer u Grebencu – Pocarska smer. E toga svakako preporučamo!
Gorski kotar, Risnjak
Penjati snijeg, led i čvrstu stijenu u tankom flisu dok vas grije skoro proljetno sunce, to je čisti kič! Sve to pronašli smo Vuković i ja na usamljenom Risnjaku u kombinaciji smjerova Kameno srce i Preko glave. Zguštali se k'o prasci!
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
15. 08. 2012. 
comments: 0
