Južni Velebit, Velika Paklenica
So what about climbing between rain showers? Well, if you're confident about the forecast, why not? After the third shower that day we went up and climbed a very nice 150 m F5c – Spit Bull. A south-facing climb we otherwise couldn't have climbed because of the usual summer heat. It started raining again just as we started to descend. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
By the fourth day the sharp rock was taking its toll on the fingers. That's Paklenica for you. :) So the grades had to go down a bit. We climbed a classic F5b in Stup Debelog kuka – Zgrešeni and a nice F5a in Kukovi ispod Vlake – Lidijin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After a rest day we decided to go for something more difficult. First a real classic – Celjski stup. Only F5a in the guidebook but a hard one by any standard. Then we raised the grade and climbed Kikos bohrer with one of the most beautiful F6a pitches I've done in Paklenica.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ča je od Draga je od Draga was a nice choice for a slightly harder route – 120 m at F5b. After this one we were too late to catch Prijatelju moj while it was still in shade. We climbed it anyway and it wasn't too bad after all.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nosorog and Sjeverno rebro with Kirsten. We started easy and stayed in the shade the whole time. Little more than 300 meters was not bad for the first day.
Julijske Alpe, Triglav
Domagoj i ja odustali od Bavarske. A kad smo već bili tamo, popeli smo Kratku Nemšku. Prekasno smo krenuli za izbjeći gužvu, ipak je bio vikend i Stena je bila krcata. Moram priznati da još nikad nisam penjao Kratku Nemšku tako ležerno i bezbrižno. Kao da nema prirodnijeg trenutka ni mjesta za biti nego tad i tamo...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trio u Anića kuku. I to koji trio! Prvotni navez bili smo Orsat i ja, a onda nam se kao bonus pridružio glavom i bez brade Marko Martinović. Čovječe što već dugo nismo penjali na istom užetu. U subotu smo popeli Show must go on u Anića kuku. Detalj 6c je još zadnji cug koji sam prošao slobodno, a sve dalje sam se iznavlačio nakon što su mi tajanstveno otkazali gležnjevi.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon kasnog subotnjeg tuluma, u nedjelju smo kasno krenuli u stijenu. Hrvoje i ja ušli smo u Tempo vulcan, no olujno jugo i najavljena kiša nisu baš obećavali dobar provod. Povlačenje, pakiranje, još malo vina i gitare dok se ekipa nije okupila, a onda na pizzu u Gospić i put kući.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Dabrovi, long time no sea. Nadao sam se nekom treningu za podlaktice, tako da mi je Orsatova ponuda za La Golondrinu došla kao naručena.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U utorak smo Šojka i ja popratili Vanjin B.A.S.E. skok s Anića kuka. Nimalo impresionirani (moš mislit, svaka čast Vanja!) produžili smo svojim poslom i popeli Juhu u zapadnoj stijeni Anića kuka. Baš fora smjer, no prebodljikav za moje žuljevima uništene prste.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Vrijedilo je spojiti još koji dan nakon vikenda, pa smo Lada i ja u ponedjeljak popeli Nidiu u Velikom Ćuku. Na silazu smo se zaputili u još jednu Pezzolatariju, no nije nam se išlo u prašumu od stijene gdje taj smjer prolazi. Za utješnu nagradu, popeli smo smjer Hugga Wugga nad Ljuskom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je bila rezervirana za ponavljanje muške tekme, zbog kiše u subotu. Ja sam pak malo pomogao na školi AO Matica i proveo Adrijanu kroz neke varijante Ranozorećeg. Puno čokova, frendova, penjanja, guštanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Big Wall Speed Climbing. Tradicionalni prvosvibanjski penjački susret u Paklenici. Ove godine obogaćen je raznim dodatnim sadržajima, no i dalje je najveću pažnju zaslužila tekma. Žene su penjale Karamara sweet temptations, a muški BWSC. Kako je to izgledalo pogledajte u galeriji...
Hohe Tauern, Maltatal
On the fourth and last day of our ice trip we chose a shorter ice line that still offered some comitting vertical climbing. We climbed Mittlerer Maralmfall (1).We got there first and climbed it in two pitches at WI4. By the time we abseiled down there was already a crowd at the base. Four days of ice climbing with no rest day – that's some feat for Kirsten considering Londond's reputation for ice routes. Well done!
Hohe Tauern, Maltatal
We stayed in Maltatal for three days. On the second day we climbed Mareiner – a 360 meters high WI4 ice route. And again after finishing the climb we abseiled down on trees and our Abalakov acnhors, Kirsten's favourite! Bikoz, pipl mast trast as. ™
Hohe Tauern, Maltatal
On the second day it was time to apply the new dancing moves on something big. Since Slovenia was one giant avalanche zone, we went to Maltatal. We climbed Mittlerer Maralmfall (2) – a 220 meters high ice wall at WI4+. Fantastic ice conditions and a finishing vertical ice-curtain on the last pitch! We abseiled down using trees and Abalakov anchors that we made ourselves. Getting confident with these takes some guts, right Kirsten? :)
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan došlo nam je pojačanje iz Zagreba u vidu još 4 instruktora. Omjer instruktora i polaznika bio je 1:1 što se pokazalo jako korisnim kad je trebalo voditi narod u duge slapove. Nakon razočaranja pod krcatim Mittlere Maralmfallom Ivana i ja te Mia i Erceg protegnuli smo noge i popeli Marimpel.
Samoborsko gorje, Okić
Izlet zimske škole na Okić. Mada je ovo trebao biti "ledni" izlet, zbog velike količine novog snijega Alpe nisu dolazile u obzir. Obilnu porciju snijega dobilo je i Samoborsko gorje, pa smo odlučili subotu iskoristiti za penjanje i ponavljanje na Okiću.
Biokovo, nad Bastom
Još jedan prekrasan dan na Biokovu. Gordan, Ana, Dinko i ja protegnuli smo noge do obližnje stijene nad Bastom gdje je dom nekoliko zaspitanih lakših smjerova. Dinko i ja popeli smo kombinaciju Izvorski duh – Muflon radoznali igrajući se prirodnim osiguranjima, stoperima i frendovima.
Biokovo, Veliki Bukovac
Drugi memorijalni logor na Biokovu, u spomen Toniju i Igoru. E dečki, da znate koliko se ljudi skupi pod ovom veličanstvenom planinom... U subotu smo Orsat i ja, te Rale i Kruno popeli smjer Prvo svjetlo u Velikom Bukovcu. Lijep smjer, mada dosta nehomogen po težinama i kvaliteti stijene, no svakako se isplati popeti. U navodnih 850 m dužine nađe se svega od krša do velikih monolitnih ploča, a ocjena od 5 do 6b. Mljac!
Srednji Velebit, Božin kuk
Božin kuk kao pit-stop prema Biokovu, dobro dođe za odmor od puta. Vuković i Željko popeli su Lazzaro i bacili nam top-rope na profulanu zadnju dužinu Energia 0. Abseil dolje i nastavak puta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan škole u Paklenici. Drugi dan Marko je penjao s Dankom, a ja s Tomislavom. Sva četvorica lijepo smo se proveli u podužem klasičnom smjeru u Velikom Ćuku – popeli smo Tinkaru. Čak nas je i sunce poštedjelo. Držimo palčeve za još jednu Paklenicu na ovoj školi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Alpinistička škola AOŽ u Paklenici. Ajd' da i ja jednom pošteno sfušam "pripremu penjačkog uspona", pa ostavim doma kacigu i penjačice! Srećom kaciga viška se uvijek nađe, a penjačice nisu ni toliko bitne. Prvi dan tečajac imenjak i ja popeli smo Zgrešeni u Stupu Debelog kuka, baš lijep smjer.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day two. Theresa, Anja, Max, Chris, Josipa and me climbed Tinin (desna var.) on Kuk od Skradelin. One of the funniest climbing weekends in Paklenica is now behind us but we're already looking forward to the next time!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day one. Theresa, Anja, Max and Chris drived a long way from Germany to enjoy quality hard rock and get real high. Together with Josipa we climbed Sjeverni greben + rebro on Veliki Ćuk.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
09. 09. 2013. 
comments: 0
