Gorski kotar, Klek
Nakon 9 sati čvrstog sna, drugi dan trebalo je odraditi nešto po skoro olujnom vjetru. Odluka je pala na Glavu do gredine pa abseil dolje, budući da je Josipu još falio abseil u više dužina. Na povratku smo istražili put do doma ne preko sipara i sedla, već prečicom direktno kroz šumu lijevo od Potkleka. Preporučam!
Gorski kotar, Klek
Nakon 2 godine opet na Kleku, ovaj put s Velebitovom školom. Ajme, pa zar je već toliko prošlo? Malo se i promijenio, moram priznati. Da se kruši u Ogledalu – to nisam očekivao. No zato je Gitara odsvirala sve mi poznate note, melem za dušu...
Julijske Alpe, Triglav
Slovenka u sjevernoj stijeni Triglava. Fantastični uvjeti, beton i strmica, vrlo malo miksanja, jako puno uživanja! Za ovo je trebalo uzeti slobodni petak jer je već za isti dan predvečer najavljeno pogoršanje s padalinama. I bome, isplatilo se.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju smo malo prošetali kanjonom. Prvo novom stazom uz potok, pa se zadržali na sportskima i s GSS-om kod Ljuske, iz Anića luke špijali naveze u Anića kuku te na kraju iskoristili oblake i protegnuli noge do Manite peći, nešto što signurno ne bismo po sunčanom vremenu. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Još jedna Paklenica. U subotu smo Josipa i ja za upenjavanje popeli Prijatelju moj, kratko ali slatko. Zatim smo otišli u Trik koji nas je oduševio stijenom i penjanjem. Tako podsjeća na Klek! Na abseilu nas je, naravno, oprala kiša, tako da smo daljnje planove lagano prekrižili. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan Ana i ja otišli smo u Stup Anića kuka odraditi abseil u više dužina. No za taj plan trebalo je nešto i popeti. Krenuli smo s Rebekom, no ova se pokazala ne baš radodajka. Nakon dva pokušaja u detalju, odustali smo i izašli standardno po Danaji. Na vrhu Stupa pozdravili Peru i Hrca koji su produžili gore, a mi natrag. Dobar vikend za proljetno upenjavanje...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Treći vikend Velebitove škole u Paklenici. I zapravo tek prvi pošteni izlet, a svi već prilično dobro uhodani i upenjani. U subotu sam s Darijem penjao neke trad varijante Ranozorećeg dok su nam društvo radili Gruba i njegova tečajka Ana u Josipa Debeljaka. Činilo se da smo dobro postupili čekajući da prve tri kiše prođu, no oprala nas je četvrta, ona najjača. :)
Karavanke, Storžič
Kramarica repete! Dva tjedna kasnije, a uvjeti sasvim drugačiji. Nikoli je još trebao zimski uvjet na školi pa smo odlučili izvuć što se još moglo. Polazak u 3 ujutro iz Zagreba, za samu turu smo uz manju gužvicu i čekanje na silazu trebali ležerno 5h20 od auta do auta. Doma smo stigli na vrijeme za ručak.
Karavanke, Storžič
I nikako da ta Kramarica dođe na red. Ali zato sad kad je došla, poslužila nas je zbilja odličnim uvjetima. Svi skokovi bili su zaliveni snijegom i ledom, a kamen nije trebalo ni pogladiti. E, da su bar uvjeti i za silaz valjali! No, možda drugi put...
Kalnik
Kalnik s ekipom, trening pred ljeto. Mada nisam načeo nijedan projekt, za trening je dobro došlo makar popeti i nešto već poznato od prije. Pali su Rambo, Štore, John Deere, Apaches i Frenky.
Großer Speikkogel, Koralpe
Otvorenje sezone 2014! Prekrasna brda koja su nam osim solidne doze kiča pokazala i hladne i oštre, vampirske zube. Cca 50 m pod vrhom uletjeli smo u jet stream i silom (ne)prilika okrenuli duljim putem natrag. OK, čujem i ja kako ovo zvuči, ali to trebate doživjeti da biste povjerovali. Neki su se odledili tek doma u Zagrebu! 
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Drugi dan buđenje u 04:00. Valjalo je odvaliti 1500 m visinske razklike do vrha, po raznolikom terenu. Ljetna satnica kaže 5 sati, a tako je i bilo u danim uvjetima noćnog traženja zasnježenih prolaza u prilično velikoj, ali ne prestrmoj stijeni. Iznad nesuđene kuće nastavak ture odveo nas je kraćom grapom na greben, te našim ciljanim smjerom Kaindlgrat na sam vrh Großes Wiesbachhorna, 3564 m. Preostala je još samo "formalnost" od 2500 visinskih metara silaza do auta i vožnja u Zagreb. Bijaše to prekokrasna tura za uvod u novu sezonu!
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Mali maturalac zimske alpinstičke škole, Pero, Igor, Vuković i ja. Polazna točka za ovo prekrasno brdo je parkiralište na visini Sljemena, 1034 m. Plan za prvi dan bio je domoći se zimske sobe u sklopu Heinrich-Schwaiger kuće, no iznenađenja li, sobu su već okupirali Česi i umorni ne žele s brda, spavat će gore još jednu noć. Za promjenu plana pronašli smo luksuznu zimsku sobu na akumulacijskoj brani Mooserboden na 2040 m i tamo prenoćili. 
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan drugi. U nedjelju me dopao Toni. Valjda sam se zamjerio vođi izleta kad mi je dao tečajca koji Ča je od Draga je od Draga i Centralni kamin sredi za ukupno 2 i pol sata penjanja, :) fino. Ne stigneš se osvrnut i 300 metara je iza tebe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan prvi. U subotu sam s Igorom penjao Sjeverni greben i Bijelu rampu. Po putu smo se našli s Vedranom i Antom, pa se i podružili na silazu. Navečer tradicionalno krštenje za prve duge smjerove i opaki roštilj kod Peke.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Day 7 with Kirsten, our last day and a day before my wedding. :) All that rain during the last days didn't left too much dry rock on Anića kuk and we wanted to climb something on Anića kuk. We settled for a south-facing route on Stup Anića kuka – Danaja (F5b). Not a typical Anića kuk route but still a fine climb to finish our small rock trip. Well, until next time...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Who ordered more rain showers? So we climbed some more as soon as a patch of dry rock appeared. Our dry patch of the day was Flex & Rex at F5a.
Južni Velebit, Velika Paklenica
So what about climbing between rain showers? Well, if you're confident about the forecast, why not? After the third shower that day we went up and climbed a very nice 150 m F5c – Spit Bull. A south-facing climb we otherwise couldn't have climbed because of the usual summer heat. It started raining again just as we started to descend. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
By the fourth day the sharp rock was taking its toll on the fingers. That's Paklenica for you. :) So the grades had to go down a bit. We climbed a classic F5b in Stup Debelog kuka – Zgrešeni and a nice F5a in Kukovi ispod Vlake – Lidijin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After a rest day we decided to go for something more difficult. First a real classic – Celjski stup. Only F5a in the guidebook but a hard one by any standard. Then we raised the grade and climbed Kikos bohrer with one of the most beautiful F6a pitches I've done in Paklenica.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ča je od Draga je od Draga was a nice choice for a slightly harder route – 120 m at F5b. After this one we were too late to catch Prijatelju moj while it was still in shade. We climbed it anyway and it wasn't too bad after all.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nosorog and Sjeverno rebro with Kirsten. We started easy and stayed in the shade the whole time. Little more than 300 meters was not bad for the first day.
Julijske Alpe, Triglav
Domagoj i ja odustali od Bavarske. A kad smo već bili tamo, popeli smo Kratku Nemšku. Prekasno smo krenuli za izbjeći gužvu, ipak je bio vikend i Stena je bila krcata. Moram priznati da još nikad nisam penjao Kratku Nemšku tako ležerno i bezbrižno. Kao da nema prirodnijeg trenutka ni mjesta za biti nego tad i tamo...
Julijske Alpe, Vršič
Ivanka, Zava, Tomi i ja bili smo na Vršiču. Plan je bio penjati Zahodni greben, no snijegom obilna zima nije htjela ni čuti za to. Svejedno smo protegli papke do kud je išlo i natrag, zabijali klinove i uživali ko prasci u još jednom prekrasnom danu u Alpama.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trio u Anića kuku. I to koji trio! Prvotni navez bili smo Orsat i ja, a onda nam se kao bonus pridružio glavom i bez brade Marko Martinović. Čovječe što već dugo nismo penjali na istom užetu. U subotu smo popeli Show must go on u Anića kuku. Detalj 6c je još zadnji cug koji sam prošao slobodno, a sve dalje sam se iznavlačio nakon što su mi tajanstveno otkazali gležnjevi.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
11. 05. 2014. 
comments: 0
