Karavanke, Vrtača

  09. 12. 2007.     comments: 0

Drugi dan tura na Vrtaču. Vidljivost uglavnom slaba, no sve u svemu vrlo iskoristivo vrijeme i jedan lijepi izlet u dobrom društvu. Ponovilo se!

  14 Images      Tags: mountaineering

Diplomatska misija

Ako idete u brda na tulum, ne želite da to zvuči tako "obično", a u korist vam ide okolnost da je to posjet nekom drugom alpinističkom odsjeku, kako to još nazvati? Pa diplomatskom misijom. :)

Malo je falilo da nas se skupi po jedan predstavnik iz RAK-a, AOM, AOV i AOŽ. Nažalost, Veks i Tihi su bili spriječeni, ostali smo Mare i ja. Domaćin: AO Mojstrana, na svom redovitom pregledu godišnjih aktivnosti u Koči pri izviru Završnice (Karavanke). Naime, Mare je ostala u kontaktu od kad su se sreli u Katmanduu i tako je valjda sve počelo.

U SUB nakon uspješnog shoppinga u Ljubljani i tijesnog bijega od kazne za nepropisno parkiranje pred Promontanom, Mare je dogovorila s Rajkom Lotričem mjesto nalaženja, nakon čega prvo na čaj, pa u kućni posjet dvama zbunjenim medvjedima, a onda i u brda. Domaćini su nas srdačno dočekali u zagrijanom domu i pala je prva zdravica za naše odsjeke. Uslijedila je i večera, pa druga zdravica, i tako nastavak u tulumskom raspoloženju.

"Službeni" dio bio je pregled aktivnosti ovogodišnje sezone. Najprije su se izredale domaće akcije koje je izložio njihov pročeknik Grega Berce, a slijedio je željno iščekivani Marijin osvrt na Čo Oju. Ekspedicija je očekivano zasjenila sve ostalo tu večer i zaslužila gromoglasan pljesak. Nakon toga bis: lanjsko kajakarenje Jadranom, što je Mare slučajno imala sa sobom na DVD-u. Impresivno! Što je još bilo zanimljivo je i Rajkovo izlaganje o slovenskoj vojnoj ekspediciji Denali 2006 tijekom koje je skijao s Denalija, ali što je manje poznato, i s jednog aklimatizacijskog vrha (Peak 12200) što je bilo puno zeznutije. Ucrtani smjer na fotki svakako odaje dojam ozbiljnog spusta.

Tulum se nastavio u bučnom i veselom tonu, i mladi i stari na "podiju", na šanku... Nije bilo previše ljudi, petnaestak + njemački ovčar i jedna labradorica. Postepeno se gasio u sitnim noćnim satima, na kraju još koja partija karti i spavanac.

Ujutro na turu, šestero nas je iskoristilo priliku. Otišli smo na Vrtaču - po južnim flanjkama i posljednji dio po prekrasnom grebenu gdje ljeti vodi i planinarski put. Stijene su bile zaflitane kao u Škotskoj, ponegdje i pedanj debelim slojem inja. Na vrhu nas je dočekao čist pogled na austrijsku stranu, malo naslikavanja i spust nekom od grapa natrag na južnu stranu. Temperatura je bila fino u minusu, te od 15 do 50 cm snijega, neprerađenog. Prosječna strmina ispod 45 °, ponegdje nešto veća, za dereze i jedan cepin.

Oko 14 h vratili smo se u dom gdje je radišan i dobro raspoložen ostatak ekipe čekao s toplim ručkom. Nakon ručka i završnog brzinskog pospremanja doma, zahvalili smo domaćinima i oprostili se za sad, ali sa zaključkom da treba tako i češće. Planovi se kuju, stay tuned...