Umjetni slapovi Mlačca, Mojstrana

  12. 03. 2006.     comments: 0

Desetero tečajaca skupilo se na kratkom tečaju penjanja leda na umjetnim slapovima u Mojstrani. Briljirao je (tadaaaaaaaa!) g. Pavel Skumavc vlasnik imanja sa slapovima.

  6 Images      Tags: climbing / teaching / ice

Bio jednom jedan tečaj

U nedjelju smo Orsat i ja održali kraći tečaj penjanja leda, na umjetnim slapovima u Mojstrani. Prva varijanta bila je Maltatal, no 10 tečajaca i samo dva raspoloživa instruktora (zapravo tri, jer Marko Erceg ponudio je pomoć) bilo je premalo za bilo kakav suvisao plan.

Anyway, na rasporedu je dominiralo penjanje na top-rope, kako i priliči. Uz to, svi su probali šraubati, vidjeli su izradu Abalakova, a tko je htio, i izradio je vlastiti. Nekima Abalakov predstavlja problem jer teško je zapamtiti kako se to čudo (taj čudak) zove. Neizbježne sumnje u njegovu nosivost otklonjene su bušenjem rupe u rubu 2 cm debelog zastorčića od prozračnog leda, provlačenjem zamke kroz taj jad i bijedu, ukapčanjem zamke u pojas i skakanjem i sličnim bezuspješnim pokušajima da se takav "štand" rasturi.

Od cijelog tečaja ipak mi je najviše ostao u sjećanju naš domaćin, g. Pavel Skumavc. Igrom slučaja, zamijenio sam ga s Andrejem Pečjakom o kome sam čuo i pročitao sve najbolje, ali ne i upoznao. Stoga sam se u cijeloj priči ravnao s velikom rezervom, no nikako da uočim po čemu je naš "Andrej Pečjak" na tako dobrom glasu. Eh, pa kad to nije Andrej Pečjak! Kako se ono kaže, "pretpostavka je majka svih...". Dakle, počelo je kad se g. Pavel upleo na grub način u tečaj (prekinuvši vježbu) uz opravdanje da je "penjanje bez cepina glupost". On dakako zna da je to glupost jer je i sâm "penjao bez cepina po tim slapovima, i otpenjavao, i štoviše, bez užeta"! Dakle, toliko o tome tko/što je glupo u cijeloj priči. A ako neka glupost nije opasnija od uobičajenog načina penjanja na tom penjalištu, pa čak i da je ne preporučuju svjetski majstori, očekivao bi čovjek da domaćin neće u to zabadati svoj nos. Ludom radovanje. Potom je neizazvan počeo objašnjavati kako se snaći u ledu ako ti ispadne dereza (tvrdi da je bolje nastaviti tehnički, stajući u nožnu zamku provučenu kroz cepin, negoli ušraubati šraubu i spustiti se). Meni ga je već postala puna glava (pogađate koja) pa sam se nastojao dalje posvetiti poslu, samo da bi ovaj vikao da dođem k njemu da mi "pokaže kako se to radi". Davorin mu je pristojno napomenuo da mu je bolje da se makne od slapa dok nad njegovom golom glavom penje čovjek koji prvi put drži cepine u rukama - leashless...

I tako, izuzmemo li moj neuspjeh u uvjeravanjima gazde da ja ipak znam tko je on (što očito nisam znao, no dajući mu zato i tuđe zasluge zamijenivši ga slovenskom legendom) i da me svejebno ne zanima njegovo tehniciranje u ledu, rekao bih da je tečaj prošao OK. No svakako bi bolje bilo čuti što sudionici imaju za reći o tome. A neka i ostane zabilježeno, oni su (bez posebnog redoslijeda):

Davorin Kremenjaš
Darija Vuković
Slavica Robić
Tomislav Zlatić
Martina Šahman
Dražen Đimoti
Dragutin Vdović
Kristinka Poljanec
Damir Kovačić
Tihana Ratkajec

Hvala Damiru koji je pomogao s postavljanjem i skidanjem štandova te cijeloj ekipi na održavanju vesele i opuštene atmosfere cijelog dana. E da, i "hvala" nekome na svinutom novom nožu cepina, nadajmo se da neće previše zezati samo zato što nije skroz ravan. Uglavnom, ako nisam nešto propustio, to je jedina žrtva tečaja.