Hohe Tauern, Maltatal

  04. 03. 2006.     comments: 0

Vratili smo se u Maltatal s dobrom prognozom i željni jače akcije. Ovaj put Marko Erceg i ja popeli smo Kathedrale, dok su Ana i Anita popeli Strannerbach.

  12 Images      Tags: climbing / ice / multi-pitch

Maltatal - druga runda

Sva sreća da je Marko Erceg uspio kolegi uvaliti radnu subotu jer prvotni je plan bio krenuti tek u subotu popodne, a penjati u nedjelju. Za nedjelju je bilo najavljeno -10 °C.

Zbog privatnih razloga Marko ipak nije mogao prerano pa smo iz Zagreba krenuli u 8 h Ana Bojko i Anita te Marko i ja. Zaključili smo da stignemo do BTC-a u Iglu srediti neke račune i podići povrat poreza od prošli put. Pa zatim da stignemo i do Iglua u centru po Grivelke. A kad smo već bili tamo, skočio sam ja i do Promontane vidjeti imaju li duge BD-ice, ali jok. Nismo zaboravili ni na penjenje ostavši kod prvotnog nauma - popeti Kathedrale. Doduše, pomirili smo se s mračnim silazom. Nakon podužeg pristupa latili smo se leda tek u dva popodne. Kad smo stigli do ključne dužine, objesio nam se jezik, a meni je i zastala knedla u grlu. Naime, naučio sam od Martinovića kako se dogovaraju takvi izleti - telefonom se rezervira najteža dužina. Što sam ja i učinio - nikad ne znam uz Marka, s obzirom na to koliko je nabrijan. Fotke slapa našao sam na Netu (1, 2) pa me iznenadilo dosta zraka gdje sam očekivao led. Premišljao sam si neko vrijeme, za što se bila pobrinula i činjenica da je pedanj široka pukotina prerezala ulaznu svijeću pri samom dnu. Napokon, odlučio sam da idemo dalje. Svidjelo mi se, nije tipično penjanje leda jer zahtjeva čudne poze i poteze koje sam do tad čuvao samo za suhu stijenu. Iskobeljao sam se nekako, prvo po tvrdom ledu, onda se skoro utopio prebacivajući se na drugu svijeću i najzad iskoristio mokar led do kraja. Štandao sam još desetak metara iznad svega, za svaki slučaj. Marko je preuzeo i poveo posljednji komad. Led se iznad pretvorio u snijeg i nakon ukupno 4 h stigli smo do pola puta. Druga polovica je, naravno, silaz. Još dva sata abseil, većinom po mraku, malo s drveća, malo sa spitova, jednom s Abalakova. Povratak kroz šumu gdje su nas kraj auta pričekale Ana i Anita, popevši Strannerbach, desni krak. Jedan od vodiča za Kathedrale tvrdi da je čak 370 m dug, drugi pak da je 260 m. Mi smo ga procijenili na III/WI5+, 230 m.

Odlučili smo prespavati u autu što se pokazalo dobrom odlukom jer je rano u noći počela padati kiša i nije prestala niti dok smo ujutro prozvali fajrunt. Ništa od najavljenih -10 °C! Malo iskapanja auta, kasnije kava, čaj i opet smo se našli u Zagrebu. A slapova u Maltatalu još uvijek k'o u priči.