Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je svanula još toplija od subote, nevezano za količinu otrova ispijenog prethodnu večer. Ma bila je i prevruća, tako da smo uglavnom birali smjerove (dok su još) u hladu. Ja sam penjao s Goranom Nosorog i sa Zoranom Prijatelju moj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola naselila Paklenicu. A vrijeme ne da još uvijek drži, nego je i tako ugodno toplooooo! Josipa i ja s petka na subotu prenoćili u kući, pa subotu prije zore svak na svoju stranu. Ona spremat za gostima, ja gore u park.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Nema odmora, sljedeći dan već visimo sa Gorskog zrcala. Ako kome abseil nije baš najbolje lego, Gorsko zrcalo je pravo mjesto za vježbu. A vježbali smo naravno i prusiciranje, tehniciranje i ostala *anja. :) Jesam li već spomenuo da je vrijeme poludjelo?
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2011. Na Okiću smo kao i uvijek vježbali čvorove, abseil i penjanje na top-rope. Suhe stijene, puno instruktora i njihov pas, svi smo se nasunčali koliko ne pamtim u zadnjih ohoho godina škole. Valjda je vrijeme malo skrenulo...
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Dugo pripremani izlet kodnog imena "Veseli vikend u brdima". Što se sve točno zbivalo ostat će vječnom tajnom Carstva izvjesnih palamida i vodenkoza, no od najmanje ludih stvari slobodno se bez kršenja zakletve spomene da smo nešto i popeli. Didak, Veco, Kaštela i ja popeli smo u subotu meni najljepšu veliku turu nad Okrešljem – Hudi prask s Vzhodnim grebenom Mrzle gore.
Julijske Alpe, Vršič
Jednodnevni izlet u Alpe. Nakon dugo vremena napokon u suhoj stijeni! Danko i Roman, te Damir i ja popeli smo Kranjsku poč u Nad šitom glavi. Neloš smjer, ali nepreporučljiv ako su iznad vas još tri nepoznata naveza. :( Nakon tog bombardiranja, ipak je bolje legao jedan relativno novi smjer u Grebencu – Pocarska smer. E toga svakako preporučamo!
Julijske Alpe, Vršič
Instruktorski seminar i ujedno završno polaganje za naslov instruktora alpinizma. Zgodno i poučno razgibavanje, kako fizičko, tako i mentalno, a ujedno i jedan maleni ulog u sigurniju budućnost HR alpinizma.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
08. 10. 2011. 
comments: 0
