Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
09. 06. 2012. 
comments: 0
