Karavanke, Storžič15. 03. 2014. comments: 0 I nikako da ta Kramarica dođe na red. Ali zato sad kad je došla, poslužila nas je zbilja odličnim uvjetima. Svi skokovi bili su zaliveni snijegom i ledom, a kamen nije trebalo ni pogladiti. E, da su bar uvjeti i za silaz valjali! No, možda drugi put... 8 Images Tags: climbing / teaching / snow couloirs / ski mountaineering Napokon StoržičJučer smo Domagoj Jug, Siniša Kecerin i Nenad Jović posjetili Storžič. Dnevne temperature su već tjedan dana bile u plusu, dok je noćima zbog vedrog neba sav omekšan snijeg opet smrzavao. Prva oblačna noć bila je najavljena za SUB/NED, tako da nije bilo dileme da je SUB zadnji dan za popet Kramaricu. Od auta smo krenuli po mrklom mraku, makadamom kojim se inače može dovest skroz do pl. doma, no zbog leda parkirali smo dosta nisko. Ja sam nadobudno krenuo u pancama i sa skijama na leđima. Kasnije se to pokazalo lošom idejom budući da kondicijom nisam bio spreman na takvo što. Snijega za turno ima već na tom makadamu, mada ne baš odmah, i u pravilu se može na skijama do samog ulaza u smjer. No to pod uvjetom da vam cucki drže na takvoj strmini, dok moji ne drže. :( A gaženje strmog snijega u pancama znači da ne mogu iskoristiti svaku ugaženu stopu od gojzi (u gojzama je korak duži nego u pancama) i da sam s nakrcanim skijama na ruksaku propadao svako malo. Tad sam shvatio da je uzimanje skija bila greška. U smjer su prije nas ušli Danijel i Darko (došli neovisno iz ZG-a), a za njima Nenad i ja. Za nama pak Domagoj i Siniša. Nas četvorica smo držali kratak razmak tijekom cijelog uspona. Što se tiče samog smjera, premašio je moja očekivanja. Provlači se prekrasnim dijelovima stijene, s obilascima ovog ili onog, prečkama i strmijim dijelovima koji za manje obilnih zima predstavljaju gole skokove. A cijelo vrijeme pogled puca! Trenutno u 600 visinskih metara smjera ima jedna jedina poličica gdje se može normalno stati i recimo partneru dodati štogod iz kape ruksaka. Danijel i Darko nisu imali ni taj luksuz jer su na mjestu gdje se Kramarica odvaja desno produžili u Cankarjevo – direktniju i nešto težu varijantu. Pred izlaz smo se ponovo združili i nastavili do vrha. Silaz kroz Peto žrelo bio je druga priča. Snijeg je bio jako loš i svi smo imali problema. Dečki s coklama pod derezama, ja sa skijama. Gornji dio je preleden za normalno skijanje i tamo sam odsklizao slijedivši tragove mnogih prije mene. Nakon prve prečke desno i još maksimalno stotinjak metara niz Peto žrelo snijeg se pretvorio u nešto jako čudno. Rubnici nisu više držali ni za stajanje na mjestu. Da je ostao led, čak bi bilo bolje. Tu sam, dok me Nenad pripazio, skinuo skije i vratio dereze na noge. Bilo mi je već dosta mučenja, a i rizik od pada je postao prevelik mada smo najstrmiji dio već bili prošli. Putem dolje prošla su nas dva bordera i skijaš, dvojica u sličnoj banani kao i ja (ali tehnički daleko napredniji od mene, progutali su knedlu i ipak se nekako spustili) i jedan kojemu su uvjeti bili "v redu". :) Ja sam pak skije i štapove vezao zamkom i objesio s pojasa da vise 3 metra ispod mene i tako otpenjavao dok mi nije postalo prezamorno. Zadnjih se stotinjak metara položilo i taj sam dio na veliko olakšanje odsklizao dolje kočivši cepinom. Tu je opet počela propadaljka do šume (pogađate, prokleo sam skije i nisam više ni pomišljao da ih opet stavljam na noge). Dok smo dalje silazili vidjeli smo par manjih lavina mokrog snijega kako "peru" smjerove u stijeni. Siniša i ja zadnji smo se pridružili dečkima u domu, većina nas je smazala gobovu juhu dok je netko opet imao lagani okršaj s osobljem doma, uporno naručujući gulaš, a žena mu uporno nudivši nekakav "bograč". :) Sve u svemu odlična tura, doslovno iscijeđena iz zadnjih krpa snijega koje nam je ovaj val stabilnog vremena ponudio. Fotić mi je ostao u autu, pa su sve fotke Sinišine, hvala Sinke! Post your comment: |
Search Trips: Tags: More Tags: |