MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 23. 01. 2012. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain

  23. 01. 2012.     comments: 0

Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.

Scottish Winter Climbing

Moj partner za ponedjeljak – Paul Headland. Već na pristupu našem prvom smjeru oči su mi širom otvorene, tj. bar toliko koliko oštar snijeg nošen olujnim vjetrom dopušta. Sve mi je novo, vremenske (ne)prilike, način odijevanja, količina i vrsta penjačke opreme koju nosimo, tempo pristupa, a tek krajolik! Pritom mi je jasno da najveću novost zapravo treba očekivati tek u samom smjeru. Naime, nije bez razloga tzv. Scottish winter climbing odn. "škotska zima" od milja, :) u penjačkoj terminologiji zasebna kategorija penjanja.

Dolaskom pod stijene Coire an Lochain otvara nam se kakav-takav mliječno bijeli zamagljeni pogled na smjer koji ćemo penjati. Prvo, tiho oduševljenje u meni otima se samo da ne zavapi: toooo ja zovem "uvjetima"! U nekim su smjerovima već raspoređeni navezi, pa biramo prvi slobodan – Astroturfer. Nakon kraćeg prćenja snijega do pupka, štandamo pod stijenom i moj domaćin ulazi u prvu dužinu. Dogovor je da će raditi kraće dužine kako bi kvalitetnije pratio situaciju. Prva dužina potrajala je dovoljno dugo da sam se pošteno smrzao osiguravajući, mada sam preko sve robe nosio i belay jacket. Trajalo je 50 minuta, no to je normalno za škotsku zimu i nešto što jednostavno treba očekivati. Naime, stijena je potpuno bijela od snijega/inja, čak i tamo gdje je prevjesna, pa za napredovanje i osiguravanje treba čistiti sve to i tražiti pukotine. To pak, naravno, traje. No, budući da se radi o granitu, pukotina bar ima u neviđenom izobilju!

Slijedeći tu prvu dužinu, čitavih čak 5-10 minuta penjanja, razmišljam si zašto sam se ja pobogu toliko dugo smrzavao dolje, pa ovo i nije tako teško. No činjenica je da je Paul napravio zvjerski posao otkapajući sve te pukotine ne bi li mi pokazao gdje se sve može postaviti međuosiguranja. Naviknuti na vapnenac, većina nas vjerojatno bi stisla zube i izgrebla se cijelom prvom dužinom ne postavivši ništa osim štanda na kraju. Ovo mi je bila prva i najvrijednija lekcija, hvala Paul!

Na kraju prve dužine dočeka me Paul s veselim pozdravom i pomalo razočaranim nastavkom rečenice u stilu: "mislio sam ti dati da vodiš sljedeću dužinu, ali...". Prekidam ga usred misli s osmjehom od uha do uha: "naravno, hvala!". Isti tren počinjem se kitit opremom bez kraja i konca... Umjesto da provjerim čime sve raspolažem, odlučim radije provjeriti što je sve na štandu, tj. čime točno ne raspolažem – puno je brže! :) Kasnije shvatim da budući da od skoro svega ionako nosimo dupliće, (!) ni ta provjera skoro da i nije potrebna. :)

Desetak metara iza ugla, otvara mi se krasan prizor – otvorena stijena preko koje tek treba pronaći prolaz. Nikakvih tragova prethodnika nema. I što je još ljepše, definitivno teža dužina. Uz standardno zakucavanje stopera i heksova, prvi put u životu pronalazim odličnu pukotinu za postaviti lednu kuku. Lijevo od strmog skoka vuče me kutna pukotina, desno od njega još jedna. Jok, ma ajmo između. I začudo, to ide(?)! Kakvo prekrasno penjanje!!! Brzo sam dograbio nekih tridesetak metara do prve dobre police i zaštandao. Prvi detalj smjera je riješen.

Sljedeću dužinu opet vodi Paul, i opet je skrati kako bih ja dobio veći komad torte. Četvrta dužina – još jedna teža! :) Ma prekrasno penjanje, ne mogu doć k sebi. Napravim štand ispod jedne ludo dobre zaflitane pukotine koju ću kasnije pogledati u vodiču, a ako je i popnem, mogao bi mi to biti highlight tjedna.

Paul dolazi do mene, još jedna dužina i vani smo na platou. Cijeli dan Paul je jako malo fotkao, ali mislim da i nije mogao puno više jer svo atraktivnije penjanje zbivalo se negdje iza ugla, izvan njegovog pogleda. Nakon silaska i povratka u Lodge, dočakala nas fina večera i otvoren pub. Idealno za srediti dojmove, podružiti se i pripremiti plan za sljedeći dan.

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all