Južni Velebit, Velika Paklenica

  31. 03. 2008.     comments: 0

A drugi dan Karamara sweet temptations. Svakako primjereniji smjer za prvi kontakt sa stijenom nakon pola godine apstinencije. Nakon toga još koja sitnica među kratkim smjerovima.

  4 Images      Tags: climbing / rock / multi-pitch / sport

Povratak korijenima

Sad već stavarno dugo nisam penjao suhu stijenu i bilo je krajnje vrijeme za povratak. Teškog srca već mjesec dana gledam kako se uvjeti za bilo kakve zimske smjerove kvare. Kad bi bar još samo jedan... Ali kako ono ide uzrečica, nije gotovo dok gospa Nada umire zadnja pjevajući, ili tako nekako...

Trpimir i ja bili smo u Paklenici u nedjelju i ponedjeljak, malo pokušavali vratiti osjećaj za feeling. Prvi dan došli smo kasno i izabrali Capitan Pelinkovac, navlakušu prvog razreda. Sunce se izmjenjivalo s hladom, pa sam čak i malo izgorio. OK, puno, ako se računaju i podlaktice. Krasan smjer. Večera na plaži, pa kod Dinka po svježe tračeve. Sreli smo i Lanu s Matičarima i čuli još da su i Jakopeci isto tu negdje. Prespavali smo vani, bilo je fino toplo.

Drugi dan ustali smo dosta lijeno i usporeno, kako i priliči početku sezone. Najprije smo mislili penjati smjerove od Frau Blüher do Aigora, ali dolaskom pod smjerove i pogledom na tu šikaru od stijene, prošla nas je volja. Vratili smo se i otišli pod Veliki Ćuk. Tamo smo odabrali smjer u kojem će svaki dobar vikend do BWSC-a sasvim sigurno biti gužva. Budući da je bio ponedjeljak, Karamara bila je samo naša. Smjer mi se jako svidio, ne znam zašto ga do sad nisam već popeo. Trpimiru je to i bilo taman dovoljno dok mu se palac sasvim ne oporavi od prošlogodišnjih ozeblina na Araratu, pa smo se još malo sunčali na sportskom sektoru u klancima. Valjalo je malo izjednačiti boju sa suprotne strane za što su osunčani klanci bili savršeni. A ni prilika za riješiti koji stari dug nije bila za odbaciti.

I sad dok tipkam posljednja slova izvještaja i pogled mi zapinje na gornju stranu dlanova, pitam se hoće li od sad pa do sljedeće zime stalno biti ovako krastavi i kraterasti, grubi i isušeni od magnezija. Jer ja to zaslužujem. :)