Julijske Alpe, Vršič

  20. 02. 2005.     comments: 0

Drugi dan priredili smo masovku u Drugom slapu u Prednjoj glavi Prisojnika. Radi se o malo duljoj i laganoj, tipično alpskoj turi, idealnoj za početnike.

  2 Images      Tags: climbing / teaching / ice / multi-pitch

Uvodni tečaj penjanja zaleđenih slapova na Vršiču

Željezničari: Budić i Dukši + Dinter, Krcko, Dorja, Karolina. Velebitaši: Pave, Igor, Goran, Ana Bojko, Sunka, Saša... Matičari: Frangen, Pavla. nesvrstani: Brajdić

Uvjeti: užasno tvrd led u subotu, podnošljivo tvrd u nedjelju.

Krcko, Dorja, Pave i ja došli smo ranije u subotu pod slapove (Levi i Srednji) i izvidjeli teren. Postavili smo top-rop štandove gdje nam se učinilo zgodnim - ukupno ih je tijekom dana visjelo četiri. Došli su ostali, njih prilično, a meni nepoznat broj Velebitaša odlučio je održati privatni tečaj pod Centralnim slapom, na čelu s Jozingom. "Tečajci" su se okušali u penjanju na top-rope, šraubali su, no praktični interes na terenu pokazao se manjim od očekivanog, vjerojatno zbog očajno tvrdog leda koji nikako nije mogao imati motivirajući učinak.

Najaktivnija je od naših bila Karolina, koja je top-ropirala sve i svašta te poslije još s Velebitašima popela Desni slap pod Hudičevim žlebom. U dom su se vratili po mraku. Najsposobnijim se pokazao Dinter, koji je uz izvrstan top-rope još i skijao s Budićem. Krcku nije išlo loše na top-rope, dok je Dorja odlučila dan provesti ležernije te nije popela gotovo ništa. Prvi dan preživjeli smo bez Tihomira i Pavle koji su se okušali u Centralnom - on je popeo najteži cug, a potom su abseilali jer se Pavli raspao cepin.

Predavanja su navečer izostala bez da su ikome falila. Dojam: naša scena još nije zrela za to, već je samo željna dobre zabave. To si je ekipa u Koči i priuštila. Hvala Budiću na uloženom trudu i vremenu.

Vuković, Katarina, Sunka i Brajdić u subotu su skijali.

Sljedeći dan bila je gužva u Prednjoj glavi Prisojnika - pet naveza u Drugom slapu (II, WI3+, 150 m) (Tihomir & Sunka, ja & Karolina, Pavla & Ana, Pave & Brajdić, Goran & Saša). Podosta ljudi ostalo je top-ropirati u prvoj dužini. Zatoplilo je, padao je snijeg, led je bio nešto bolji. Svaki navez imao je jedno uže što je rezultiralo većom i veselijom družinom na silazu. Neki su, nadam se, ipak primijetili da led nije suha stijena (iako trudeći se da im promakne), da je povjerenje partnerima (nešto veće no što sami želimo) nužan dio inventara te da je sigurnost vrlo relativan pojam. Većina se ipak prepustila trenutku i svoje brige poklonila tamo nekim drugim ljudima. Ukupno smo se jako dobro zabavili! :) Hvala Tihomiru i Pavli što su se odazvali.

Što je vrijednoga proizašlo iz ovog izleta? Pa najprije što nije: novi ledno-sposobni ljudi. Šteta? Ne. Imali su priliku, vjerujem ne i posljednju. Vrijednost je u jednom ležernom izletu na kojem smo okupili velik broj iskusnijih i manje iskusnih ljudi iz sva tri zagrebačka AO te, unatoč pretežnom top-ropu prvi dan, popeli 15-20 čovjek-smjerova u idiličnom alpskom ambijentu. Tko je želio naučio je i ponešto novo. Tko je naučio, a poželio zaboraviti, našao je sasvim dostatnu količinu kuhanog vina u Koči na gozdu.

I na kraju želim pohvaliti Paveta koji je preuzeo i odradio svoj dio organizacije te sve koji su ovako ili onako sudjelovali i doprinjeli. Bio je to prvi ovakav (zajednički) izlet od kad se bavim penjanjem, a nadam se da će nas budući izleti češće skupiti pod nekim istim brdom, pa i bez nekog posebnog povoda.