Kamniško-Savinjske Alpe, Logarska dolina

  12. 02. 2005.     comments: 0

Odlučili smo jedne subote pružiti našim svježim pripravnicima priliku da se okušaju u ledu. Damir Kovačić i ja sredili smo Centralni, Desni i donji skok Levog Ivovca.

  5 Images      Tags: climbing / teaching / ice / multi-pitch

Neiskusni i još neiskusniji u Logarskoj

Te su sezone mnogi od nas zagrizli u led, da se tako izrazim. Prihvatili smo neka nova pravila igre i brzo se pronašli svak' na svome. No nismo zaboravili na naše bivše tečajce, tada svježe pripravnike, koji u pravilu nakon završene alpinističke škole početkom studenog baš i nemaju što penjati do proljeća. Odlučili smo da se taj put neće tako lako izvući...

Zato smo unatoč i vlastitom neiskustvu skupili zainteresirane, podijelili im opremu za led i zapalili u Logarsku dolinu. Treba li napomenuti da dobar dio nas tamo nikad ništa nije popeo? Hej, pa pripravnici su zaslužili svoje diplome, a dalje sami biraju što i s kime penju. :)

Dakle, od "instruktora" (ha, ha) našli smo se Marko Vuković, Neven Petrović i ja, a patrolirao je Orsat koji je, doduše, penjao s Petrom, no kao jedini tko je znao gdje su slapovi, igrao je glavnu ulogu. Od "još neiskusnijih" bili su Petra i Anita te Damir i Dorja.

Orsat i Petra otišli su u Spodnji Ivovec, a za njima Vuković i Anita. Damir i ja otišli smo u Centralni Ivovec (II, WI3+, 90 m), a za nama Neven i Dorja. Ostavili smo im par šraubi u zadnjem skoku da ne stavljaju svoje, no ispostavilo se da je to bila greška. Čekali smo Dorju i moje šraube blizu sat vremena, a tako željni penjanja...

Sljedeći je na redu bio Levi Ivovec koji bi bio neka petica, a u to se bez dovoljno šraubi ne bih uvaljivao, hvala. Došli smo Damir i ja pod slap i rasprostrili opremu. Odjednom je počelo tutnjiti. "Lavina!" I istog smo se trenutka obojica priljepili uz ledeni zid koji je činio jednu stranu korita kroz koje se stuštila bujica mokrog snijega. "Hm, ma neće nas jako, samo kad bi, ali... Oprema!" Brzo pokupismo uže i cepine i vratimo se uza zid. Prekrila bi nam opremu da nismo u zadnji čas reagirali.

No dobro. Ledeni zid uz koji smo stajali u iščekivanju valjalo je najzad i popeti, a svježa lavina prekrila mu je podnožje pa se smanjio za pola metra. Kao za utjehu, u svakom zlu jedno dobro! Ja sam krenuo, a nekih desetak metara iznad, mislim da još ni šraubu nisam stavio, opet tutnjava! "Pa otkud sad?!" Opet ista stvar. Pa kako kad je baš maločas pomela taj kvart? Nije nam bilo jasno. Damir se osiguravajući me sklonio na tad već provjereno sigurno mjesto. Prođe lavina, prođem i ja taj skok. Bio je punih 60 metara. Našli smo se u nekoj grapi te nastavili slijedeći nečije tragove. Ubrzo smo našli i silaz kojeg smo dio otpenjali, a po dijelu abseilali. To nije bila petica nego 3+ pa nešto očito nije bilo regularno...

Vratili smo se dolje i zatekli naše kako se gužvaju u Desnom Ivovcu (II, WI3+, 180 m) te krenuli za njima. Dorja je mučila muku s prvim skokom te si urezala smiley-ožiljak posred nosa. Izletio joj je cepin iz leda dok je potegnula da se podigne. Trudio sam se biti od pomoći, ali kad je već sjela u pojas, odlučila je odmoriti se do kraja pa tek onda nastaviti dalje. Prošao sam kraj nje i našao se na kraju dužine bez postavljenog međuosiguranja. Koja uživancija. Pridružio sam se Vukoviću i Aniti. Damir za mnom pa nastavismo. Smjer je ispao dulji nego u vodiču jer je svježa lavina (zacjelo jedna od one "naše" dvije) počistila snijeg s veeelike ledene ploče - nije ni čudno da je krenula. E, pa još i da je ne popnemo, kako da ne. Silaz je bio sve nešto okolnim putem jer smo produžili nakon "kraja" smjera. Ali bilo je zabavno, sa zanimljivim i potencijalno nogorukovratolomnim egzibicijama izvođača Damira Kovačića.

Našli smo se dolje s Orsatom i Petrom. Upitah Orsata "...u čemu je stvar s tim slapom kad je tako lagan?". Istog trena čestitao nam je "na popetoj prvoj dužini jednog od najduljih slapova u Logarskoj dolini". :( Očito smo pošli za krivim tragovima umjesto da smo nastavili do ostalih skokova. Pričekali smo Nevena i Dorju, a već se bilo i smračilo. Razvukli smo se na putu do auta. Kasnije smo, naravno, svratili i na pivo - Orsat je poželio Bandidos, no nisu mu mogli udovoljili. Sve u svemu, još jedan izlet "u sridu".