Kalnik
Kalnik with Anđela, Marijana and Matt – a beautiful sunny Tuesday in the country. We climbed Blizanac I, Blizanac II, Kalnička, Trnoružica, Rambo, Torpedo, Bezimeni, Mravac, Štore and Steyr.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon kasnog subotnjeg tuluma, u nedjelju smo kasno krenuli u stijenu. Hrvoje i ja ušli smo u Tempo vulcan, no olujno jugo i najavljena kiša nisu baš obećavali dobar provod. Povlačenje, pakiranje, još malo vina i gitare dok se ekipa nije okupila, a onda na pizzu u Gospić i put kući.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Dabrovi, long time no sea. Nadao sam se nekom treningu za podlaktice, tako da mi je Orsatova ponuda za La Golondrinu došla kao naručena.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U utorak smo Šojka i ja popratili Vanjin B.A.S.E. skok s Anića kuka. Nimalo impresionirani (moš mislit, svaka čast Vanja!) produžili smo svojim poslom i popeli Juhu u zapadnoj stijeni Anića kuka. Baš fora smjer, no prebodljikav za moje žuljevima uništene prste.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Vrijedilo je spojiti još koji dan nakon vikenda, pa smo Lada i ja u ponedjeljak popeli Nidiu u Velikom Ćuku. Na silazu smo se zaputili u još jednu Pezzolatariju, no nije nam se išlo u prašumu od stijene gdje taj smjer prolazi. Za utješnu nagradu, popeli smo smjer Hugga Wugga nad Ljuskom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je bila rezervirana za ponavljanje muške tekme, zbog kiše u subotu. Ja sam pak malo pomogao na školi AO Matica i proveo Adrijanu kroz neke varijante Ranozorećeg. Puno čokova, frendova, penjanja, guštanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Big Wall Speed Climbing. Tradicionalni prvosvibanjski penjački susret u Paklenici. Ove godine obogaćen je raznim dodatnim sadržajima, no i dalje je najveću pažnju zaslužila tekma. Žene su penjale Karamara sweet temptations, a muški BWSC. Kako je to izgledalo pogledajte u galeriji...
Hohe Tauern, Maltatal
On the fourth and last day of our ice trip we chose a shorter ice line that still offered some comitting vertical climbing. We climbed Mittlerer Maralmfall (1).We got there first and climbed it in two pitches at WI4. By the time we abseiled down there was already a crowd at the base. Four days of ice climbing with no rest day – that's some feat for Kirsten considering Londond's reputation for ice routes. Well done!
Hohe Tauern, Maltatal
We stayed in Maltatal for three days. On the second day we climbed Mareiner – a 360 meters high WI4 ice route. And again after finishing the climb we abseiled down on trees and our Abalakov acnhors, Kirsten's favourite! Bikoz, pipl mast trast as. ™
Hohe Tauern, Maltatal
On the second day it was time to apply the new dancing moves on something big. Since Slovenia was one giant avalanche zone, we went to Maltatal. We climbed Mittlerer Maralmfall (2) – a 220 meters high ice wall at WI4+. Fantastic ice conditions and a finishing vertical ice-curtain on the last pitch! We abseiled down using trees and Abalakov anchors that we made ourselves. Getting confident with these takes some guts, right Kirsten? :)
Artificial ice Mlačca, Mojstrana
The first day of a four day ice trip with Kirsten. We had a great time on artificial ice walls in Mojstrana where we first worked on bare technique. The safety of top-rope is sine qua non when starting to ice climb. We focused on the swing and body positioning when moving on vertical ice.
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan došlo nam je pojačanje iz Zagreba u vidu još 4 instruktora. Omjer instruktora i polaznika bio je 1:1 što se pokazalo jako korisnim kad je trebalo voditi narod u duge slapove. Nakon razočaranja pod krcatim Mittlere Maralmfallom Ivana i ja te Mia i Erceg protegnuli smo noge i popeli Marimpel.
Hohe Tauern, Maltatal
Izlet zimske škole u Maltatal. Led smo jedva dočekali! Prvi dan Erceg i ja popeli smo i postavili top rope na Vorderer Maralmfalle. Dio polaznika ostao je tamo, dio dolje kod tunela, a vježbali smo tehniku penjanja i sidrišta u ledu.
Samoborsko gorje, Okić
Izlet zimske škole na Okić. Mada je ovo trebao biti "ledni" izlet, zbog velike količine novog snijega Alpe nisu dolazile u obzir. Obilnu porciju snijega dobilo je i Samoborsko gorje, pa smo odlučili subotu iskoristiti za penjanje i ponavljanje na Okiću.
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan izleta u dvije smo grupe prošli Pripravniško i Župančičevo, te se popeli na Malu i Veliku Mojstrovku. Nakon silaza ostalo nam je još vremena za vježbanje ledenjačkog naveza i izvlačenja iz ledenjačkih pukotina.
Julijske Alpe, Vršič
Prvi pravi izlet zimske alpinističke škole 2012/2013. Na siparu pod Mojstrovkom odradili smo cijeli niz vježbi i raskopali padinu uzduž i poprijeko.
La Plagne
Načekali smo se malo na novih tjedan dana skijanja u Francuskoj, no isplatilo se čekati! Ovaj put taman dovoljno hladno, oooobilne količine novog snijega prva tri dana i neopisivo guštanje na stazama i izvan njih. Dugi, Josipa i ja. Ponovilo se još puno puta. 
Medvednica, Sljeme
Rekordni snijeg u Zagrebu i okolici! Od 1895. godine ni jednom nije izmjerena tolika količina snijega zapala praktički kroz noć. Na Sljemenu pristojnih 70 cm. Damir i ja gore po Leusteku, pa Crveni spust, pa Bikčevićevom dolje. Ponovilo se! 
Biokovo, Brela
Zadnji dan zapuhala je bura i nije nam se baš upuštalo u neke veće avanture. Kasni tulum noć ranije i predviđeni raniji polazak za Zagreb ostavili su nam kao zadnju opciju frikanje u Brelima. I zbilja – zavjetrina i sunce, čvrsta stijena i lijepi smjerovi solidno su popunili još tih par sati do povratka u civilizaciju.
Biokovo, nad Bastom
Još jedan prekrasan dan na Biokovu. Gordan, Ana, Dinko i ja protegnuli smo noge do obližnje stijene nad Bastom gdje je dom nekoliko zaspitanih lakših smjerova. Dinko i ja popeli smo kombinaciju Izvorski duh – Muflon radoznali igrajući se prirodnim osiguranjima, stoperima i frendovima.
Biokovo, Veliki Bukovac
Drugi memorijalni logor na Biokovu, u spomen Toniju i Igoru. E dečki, da znate koliko se ljudi skupi pod ovom veličanstvenom planinom... U subotu smo Orsat i ja, te Rale i Kruno popeli smjer Prvo svjetlo u Velikom Bukovcu. Lijep smjer, mada dosta nehomogen po težinama i kvaliteti stijene, no svakako se isplati popeti. U navodnih 850 m dužine nađe se svega od krša do velikih monolitnih ploča, a ocjena od 5 do 6b. Mljac!
Srednji Velebit, Božin kuk
Božin kuk kao pit-stop prema Biokovu, dobro dođe za odmor od puta. Vuković i Željko popeli su Lazzaro i bacili nam top-rope na profulanu zadnju dužinu Energia 0. Abseil dolje i nastavak puta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan škole u Paklenici. Drugi dan Marko je penjao s Dankom, a ja s Tomislavom. Sva četvorica lijepo smo se proveli u podužem klasičnom smjeru u Velikom Ćuku – popeli smo Tinkaru. Čak nas je i sunce poštedjelo. Držimo palčeve za još jednu Paklenicu na ovoj školi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Alpinistička škola AOŽ u Paklenici. Ajd' da i ja jednom pošteno sfušam "pripremu penjačkog uspona", pa ostavim doma kacigu i penjačice! Srećom kaciga viška se uvijek nađe, a penjačice nisu ni toliko bitne. Prvi dan tečajac imenjak i ja popeli smo Zgrešeni u Stupu Debelog kuka, baš lijep smjer.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Već sljedeći dan, na Zrcalu, odradili smo drugi izlet. Stijena suha kao barut, tako da je osim abseila, tehniciranja, prusiciranja i sv. Bernarda bilo i slobodnog penjanja Centrale i Desnog ruba. Highlight dana bio je odličan roštilj kojeg su organizirali i pripremili tečajci, bravo.
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2012. Prvi vikend vrijeme je presudno, s obzirom na predviđen velik obim posla. Koliko je inače znalo biti kiše, toliko je znalo biti i prevruće, no ovaj put bilo je savršeno. Neke novosti u provedbi programa škole rezultirale su time da smo minimalno vremena tratili na pusto vježbanje čvorova, dok smo temeljitije odradili složenije vježbe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day two. Theresa, Anja, Max, Chris, Josipa and me climbed Tinin (desna var.) on Kuk od Skradelin. One of the funniest climbing weekends in Paklenica is now behind us but we're already looking forward to the next time!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day one. Theresa, Anja, Max and Chris drived a long way from Germany to enjoy quality hard rock and get real high. Together with Josipa we climbed Sjeverni greben + rebro on Veliki Ćuk.
Kamniško-Savinjske Alpe, Velika Baba
Napokon da i ta Nova Centralna dođe na red! Penjali smo Erceg i ja, smjer je lijep i ujedno odlična veća uvodna tura za Alpe, a u sigurnosti spitova. Navigacija u smjeru je lagana, no za to je presudna dobra priprema penjačkog uspona. Zahvaljujući puno tuđih izvještaja i fotki skicu nismo ni trebali, mada ako moram neku preporučiti, ona iz Slo sten je dobra. Penjali smo 4 sata, a silazili 2 i pol (plus odmor) i najtoplije preporučam onaj preko Jenkove planine, prekrasan je.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Our new friends from Boston meet Paklenica. Josipa and me together with Elliott and Ema had an excellent day climbing Centralni kamin and Barba Antin on Veliki Ćuk in Paklenica. It was too hot to climb the whole day so afterwards we took a rest before an evening concert on Bikarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Business and pleasure u Paklenici. Uz sezonske sitne poslove oko kuće nađe se vremena i za penjanje. Josipa i ja popeli smo varijantu starog smjera u najsjevernijem grebenu Kuka Nožičara. Iznenađenje, IV/II, 140 m, naš doprinos za akciju "Tred nije bed".
Samoborsko gorje, Okić
Samospašavanje – radionica u organizaciji fonda "Penjati se mora". Pedesetak sudionika i sedam motivatora, kako bi ih se najtočnije moglo nazvati. Bilo je zabavno i poučno, vrlo interaktivno i mogu reći da su svi, uključujući i instruktore/motivatore, mogli naučiti nešto novo. Znam da ja jesam. Uz cijelodnevno dobro druženje, najveću vrijednost stavio bih na razmjenu ideja i iskustva razmjernu velikom odazivu sudionika – iz cijele Hrvatske i šire. Ovo je prvo okupljanje takve vrste u HR, no sigurni smo da će nam prikupljena iskustva i sugestije biti korisne prilikom organiziranja budućih, još boljih radionica. Hvala svima na pomoći i aktivnom sudjelovanju!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Zagreb, Tunel
Vježbe na Tunelu, te usputni trening bajkom iz Kustošije s užetom i ostalom opremom na leđima. :) Nekolicina nas se skupila da isprobamo neke varijante abseila po oštećenom užetu i tandem-abseila. Varijanti sigurno ima i više, boljih i lošijih u danoj situaciji, a mogu reći da je meni i s ovime što smo isprobali bilo dovoljno zanimljivo i poučno. Ipak se nadam da nam nikad neće biti i korisno. :)
Kalnik
Počelo je počelo. Krajnje je vrijeme bilo da se prsti podsjete suhe stijene. Karmen, Rene i ja proveli smo jedno ležerno popodne obilazeći smjerove na Gradu. Blizanci, Kalnička, Trnoružica, I.M.T., Ježev brid, Apaches. Dobro društvo, dobra zezancija, dobar trening, ponovilo se.
Julijske Alpe, Gozd Martuljek
Napokon je na red došao i Lucifer. Klasika od slapa, ne nudi naročito teško penjanje, ali zato je vjerojatno najljepša četvorka što sam ikad penjao! U želji da izbjegnemo gužve došli smo u tjednu, u četvrtak, no ipak smo morali čekati kojih sat vremena da nam se oslobodi mjesto. Ali da se isplatilo, isplatilo se.
BMC Winter Meet 2012, Carn Etchachan
U subotu, posljednji dan penjanja, Martin i ja popeli smo Route Major u Carn Etchachan. Razvikani smjer, na tulumu je čak i čestitki bilo. Smjer takvog opisa u Sloveniji vjerojatno ne bismo preživjeli, ma šta preživjeli, ja ne bih ni ušao u njega. Prema vodiču – potpuno neopremljen smjer od 300 m, teška orijentacija, zeznuti prolazi, razna račvanja i varijante, penjivost jako ovisna o uvjetima, koji su i bili loši... A mi u smjeru ni najmanjih problema nismo imali! To je specifičnost lokacije, takva stijena stvarno razmazi čovjeka naviknutog na naš izlizani vapnenac. Hvala Martine!
BMC Winter Meet 2012, Ben Nevis
Ove godine vrijeme nas je taman još poslužilo za posjet Ben Nevis. Petak je, što popnemo danas, bit će sve što ćemo ovdje popeti jer sutradan se već očekuje uobičajena vikend-gužva. Martin Cooper i ja odlučili smo penjati smjer Glover's chimney. Nakon podužeg pristupa prva lagana ledna dužina dopada mene, nekoliko dužina strme grape Martin majstorski spoji i već smo pod izlaznom mix-dužinom. No smjer se zapravo izlazi na tzv. Tower rigde kojim smo onda u dvije dužine i izašli na vrh. Prekrasan ambijent, odličan partner i ovdje se svakako treba vratiti!
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Nakon tmurne kišne srijede, na red su opet došla bijela brda. I to osunčana brda! Nitko nije očekivao da ćemo i sunca vidjeti, no četvrtak nas je ugodno iznenadio. Alan Hinkes, Izraelac Chanan Orbach i ja cijeli smo dan na turi po Corrijima. Uglavnom obilaženje raznih stijena koje zbog zatopljenja i kiše dan ranije nisu u uvjetima za penjanje. Situacija s lavinama isto ne baš bajna. Na kraju dana ipak uljećemo u jedan usputni kraći smjer – Goat track gully. Lagano penjanje, po mjeri gosta iz Izraela.
BMC Winter Meet 2012, Newtyle Quarry
Tko je naručio škotsku kišu? Mi nismo, ali tu je. Treći dan je sve samo ne zimovit, pa je dobar dio ekipe odlučio ljenčariti u Glenmore Lodgeu. Stručno rečeno, imaju rest day. :) Ostali smo zajašili autocestu do dva sata udaljene penjačke lokacije Newtyle Quarry koja osim kratkih trad smjerova ima i razvikane dry tooling bisere.
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Drugi dan Škotske, opet Paul i ja, no sad na drugoj lokaciji. Smjer Wavelength pokazao se kao pravi odabir, opet Paulu u zasluge. Prve dvije lagane dužine taman su pravi uvod u prekrasno penjanje ostatak smjera, ma prava poslastica.
BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain
Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Već sljedeći dan Vuković i ja opet nad Jezerskim. Valjalo je doći u ponedjeljak za ono istinsko uživanje u penjanju, kad smo u cijeloj stijeni opet bili sami. Popeli smo Sinji slap i Kratku Nemšku i doživjeli svakakve uvjete. Od bljuzge do krhkog staklenog leda u Sinjem, od škripavca do toolanja u Nemškoj.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Za otvorenje zimske sezone, jedna poslastica od smjera – Teran. Mada je bila nedjelja, a mi u strahu od gužvi, Kruno i ja okušali smo sreću s kasnijim ulaskom u smjer, oko 11h. Bila je to dobra odluka, nismo se gužvali. Još ne shvaćam kako to da smo na pristupu prestigli dva slovenska naveza, to se zbilja ne dešava često. Standardna uživancija u smjeru, a pri povratku na ulazu u smjer formiranje i treće smjene! Eto što ti je cijena popularnog klasika.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
21. 05. 2013. 
comments: 0
