Južni Velebit, Velika Paklenica
So what about climbing between rain showers? Well, if you're confident about the forecast, why not? After the third shower that day we went up and climbed a very nice 150 m F5c – Spit Bull. A south-facing climb we otherwise couldn't have climbed because of the usual summer heat. It started raining again just as we started to descend. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
By the fourth day the sharp rock was taking its toll on the fingers. That's Paklenica for you. :) So the grades had to go down a bit. We climbed a classic F5b in Stup Debelog kuka – Zgrešeni and a nice F5a in Kukovi ispod Vlake – Lidijin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After a rest day we decided to go for something more difficult. First a real classic – Celjski stup. Only F5a in the guidebook but a hard one by any standard. Then we raised the grade and climbed Kikos bohrer with one of the most beautiful F6a pitches I've done in Paklenica.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ča je od Draga je od Draga was a nice choice for a slightly harder route – 120 m at F5b. After this one we were too late to catch Prijatelju moj while it was still in shade. We climbed it anyway and it wasn't too bad after all.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nosorog and Sjeverno rebro with Kirsten. We started easy and stayed in the shade the whole time. Little more than 300 meters was not bad for the first day.
Julijske Alpe, Triglav
Domagoj i ja odustali od Bavarske. A kad smo već bili tamo, popeli smo Kratku Nemšku. Prekasno smo krenuli za izbjeći gužvu, ipak je bio vikend i Stena je bila krcata. Moram priznati da još nikad nisam penjao Kratku Nemšku tako ležerno i bezbrižno. Kao da nema prirodnijeg trenutka ni mjesta za biti nego tad i tamo...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trio u Anića kuku. I to koji trio! Prvotni navez bili smo Orsat i ja, a onda nam se kao bonus pridružio glavom i bez brade Marko Martinović. Čovječe što već dugo nismo penjali na istom užetu. U subotu smo popeli Show must go on u Anića kuku. Detalj 6c je još zadnji cug koji sam prošao slobodno, a sve dalje sam se iznavlačio nakon što su mi tajanstveno otkazali gležnjevi.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon kasnog subotnjeg tuluma, u nedjelju smo kasno krenuli u stijenu. Hrvoje i ja ušli smo u Tempo vulcan, no olujno jugo i najavljena kiša nisu baš obećavali dobar provod. Povlačenje, pakiranje, još malo vina i gitare dok se ekipa nije okupila, a onda na pizzu u Gospić i put kući.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Dabrovi, long time no sea. Nadao sam se nekom treningu za podlaktice, tako da mi je Orsatova ponuda za La Golondrinu došla kao naručena.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U utorak smo Šojka i ja popratili Vanjin B.A.S.E. skok s Anića kuka. Nimalo impresionirani (moš mislit, svaka čast Vanja!) produžili smo svojim poslom i popeli Juhu u zapadnoj stijeni Anića kuka. Baš fora smjer, no prebodljikav za moje žuljevima uništene prste.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Vrijedilo je spojiti još koji dan nakon vikenda, pa smo Lada i ja u ponedjeljak popeli Nidiu u Velikom Ćuku. Na silazu smo se zaputili u još jednu Pezzolatariju, no nije nam se išlo u prašumu od stijene gdje taj smjer prolazi. Za utješnu nagradu, popeli smo smjer Hugga Wugga nad Ljuskom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je bila rezervirana za ponavljanje muške tekme, zbog kiše u subotu. Ja sam pak malo pomogao na školi AO Matica i proveo Adrijanu kroz neke varijante Ranozorećeg. Puno čokova, frendova, penjanja, guštanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Big Wall Speed Climbing. Tradicionalni prvosvibanjski penjački susret u Paklenici. Ove godine obogaćen je raznim dodatnim sadržajima, no i dalje je najveću pažnju zaslužila tekma. Žene su penjale Karamara sweet temptations, a muški BWSC. Kako je to izgledalo pogledajte u galeriji...
Hohe Tauern, Maltatal
On the fourth and last day of our ice trip we chose a shorter ice line that still offered some comitting vertical climbing. We climbed Mittlerer Maralmfall (1).We got there first and climbed it in two pitches at WI4. By the time we abseiled down there was already a crowd at the base. Four days of ice climbing with no rest day – that's some feat for Kirsten considering Londond's reputation for ice routes. Well done!
Hohe Tauern, Maltatal
We stayed in Maltatal for three days. On the second day we climbed Mareiner – a 360 meters high WI4 ice route. And again after finishing the climb we abseiled down on trees and our Abalakov acnhors, Kirsten's favourite! Bikoz, pipl mast trast as. ™
Hohe Tauern, Maltatal
On the second day it was time to apply the new dancing moves on something big. Since Slovenia was one giant avalanche zone, we went to Maltatal. We climbed Mittlerer Maralmfall (2) – a 220 meters high ice wall at WI4+. Fantastic ice conditions and a finishing vertical ice-curtain on the last pitch! We abseiled down using trees and Abalakov anchors that we made ourselves. Getting confident with these takes some guts, right Kirsten? :)
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan došlo nam je pojačanje iz Zagreba u vidu još 4 instruktora. Omjer instruktora i polaznika bio je 1:1 što se pokazalo jako korisnim kad je trebalo voditi narod u duge slapove. Nakon razočaranja pod krcatim Mittlere Maralmfallom Ivana i ja te Mia i Erceg protegnuli smo noge i popeli Marimpel.
Samoborsko gorje, Okić
Izlet zimske škole na Okić. Mada je ovo trebao biti "ledni" izlet, zbog velike količine novog snijega Alpe nisu dolazile u obzir. Obilnu porciju snijega dobilo je i Samoborsko gorje, pa smo odlučili subotu iskoristiti za penjanje i ponavljanje na Okiću.
Biokovo, nad Bastom
Još jedan prekrasan dan na Biokovu. Gordan, Ana, Dinko i ja protegnuli smo noge do obližnje stijene nad Bastom gdje je dom nekoliko zaspitanih lakših smjerova. Dinko i ja popeli smo kombinaciju Izvorski duh – Muflon radoznali igrajući se prirodnim osiguranjima, stoperima i frendovima.
Biokovo, Veliki Bukovac
Drugi memorijalni logor na Biokovu, u spomen Toniju i Igoru. E dečki, da znate koliko se ljudi skupi pod ovom veličanstvenom planinom... U subotu smo Orsat i ja, te Rale i Kruno popeli smjer Prvo svjetlo u Velikom Bukovcu. Lijep smjer, mada dosta nehomogen po težinama i kvaliteti stijene, no svakako se isplati popeti. U navodnih 850 m dužine nađe se svega od krša do velikih monolitnih ploča, a ocjena od 5 do 6b. Mljac!
Srednji Velebit, Božin kuk
Božin kuk kao pit-stop prema Biokovu, dobro dođe za odmor od puta. Vuković i Željko popeli su Lazzaro i bacili nam top-rope na profulanu zadnju dužinu Energia 0. Abseil dolje i nastavak puta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan škole u Paklenici. Drugi dan Marko je penjao s Dankom, a ja s Tomislavom. Sva četvorica lijepo smo se proveli u podužem klasičnom smjeru u Velikom Ćuku – popeli smo Tinkaru. Čak nas je i sunce poštedjelo. Držimo palčeve za još jednu Paklenicu na ovoj školi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Alpinistička škola AOŽ u Paklenici. Ajd' da i ja jednom pošteno sfušam "pripremu penjačkog uspona", pa ostavim doma kacigu i penjačice! Srećom kaciga viška se uvijek nađe, a penjačice nisu ni toliko bitne. Prvi dan tečajac imenjak i ja popeli smo Zgrešeni u Stupu Debelog kuka, baš lijep smjer.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day two. Theresa, Anja, Max, Chris, Josipa and me climbed Tinin (desna var.) on Kuk od Skradelin. One of the funniest climbing weekends in Paklenica is now behind us but we're already looking forward to the next time!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day one. Theresa, Anja, Max and Chris drived a long way from Germany to enjoy quality hard rock and get real high. Together with Josipa we climbed Sjeverni greben + rebro on Veliki Ćuk.
Kamniško-Savinjske Alpe, Velika Baba
Napokon da i ta Nova Centralna dođe na red! Penjali smo Erceg i ja, smjer je lijep i ujedno odlična veća uvodna tura za Alpe, a u sigurnosti spitova. Navigacija u smjeru je lagana, no za to je presudna dobra priprema penjačkog uspona. Zahvaljujući puno tuđih izvještaja i fotki skicu nismo ni trebali, mada ako moram neku preporučiti, ona iz Slo sten je dobra. Penjali smo 4 sata, a silazili 2 i pol (plus odmor) i najtoplije preporučam onaj preko Jenkove planine, prekrasan je.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Our new friends from Boston meet Paklenica. Josipa and me together with Elliott and Ema had an excellent day climbing Centralni kamin and Barba Antin on Veliki Ćuk in Paklenica. It was too hot to climb the whole day so afterwards we took a rest before an evening concert on Bikarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Business and pleasure u Paklenici. Uz sezonske sitne poslove oko kuće nađe se vremena i za penjanje. Josipa i ja popeli smo varijantu starog smjera u najsjevernijem grebenu Kuka Nožičara. Iznenađenje, IV/II, 140 m, naš doprinos za akciju "Tred nije bed".
Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Julijske Alpe, Gozd Martuljek
Napokon je na red došao i Lucifer. Klasika od slapa, ne nudi naročito teško penjanje, ali zato je vjerojatno najljepša četvorka što sam ikad penjao! U želji da izbjegnemo gužve došli smo u tjednu, u četvrtak, no ipak smo morali čekati kojih sat vremena da nam se oslobodi mjesto. Ali da se isplatilo, isplatilo se.
BMC Winter Meet 2012, Carn Etchachan
U subotu, posljednji dan penjanja, Martin i ja popeli smo Route Major u Carn Etchachan. Razvikani smjer, na tulumu je čak i čestitki bilo. Smjer takvog opisa u Sloveniji vjerojatno ne bismo preživjeli, ma šta preživjeli, ja ne bih ni ušao u njega. Prema vodiču – potpuno neopremljen smjer od 300 m, teška orijentacija, zeznuti prolazi, razna račvanja i varijante, penjivost jako ovisna o uvjetima, koji su i bili loši... A mi u smjeru ni najmanjih problema nismo imali! To je specifičnost lokacije, takva stijena stvarno razmazi čovjeka naviknutog na naš izlizani vapnenac. Hvala Martine!
BMC Winter Meet 2012, Ben Nevis
Ove godine vrijeme nas je taman još poslužilo za posjet Ben Nevis. Petak je, što popnemo danas, bit će sve što ćemo ovdje popeti jer sutradan se već očekuje uobičajena vikend-gužva. Martin Cooper i ja odlučili smo penjati smjer Glover's chimney. Nakon podužeg pristupa prva lagana ledna dužina dopada mene, nekoliko dužina strme grape Martin majstorski spoji i već smo pod izlaznom mix-dužinom. No smjer se zapravo izlazi na tzv. Tower rigde kojim smo onda u dvije dužine i izašli na vrh. Prekrasan ambijent, odličan partner i ovdje se svakako treba vratiti!
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Nakon tmurne kišne srijede, na red su opet došla bijela brda. I to osunčana brda! Nitko nije očekivao da ćemo i sunca vidjeti, no četvrtak nas je ugodno iznenadio. Alan Hinkes, Izraelac Chanan Orbach i ja cijeli smo dan na turi po Corrijima. Uglavnom obilaženje raznih stijena koje zbog zatopljenja i kiše dan ranije nisu u uvjetima za penjanje. Situacija s lavinama isto ne baš bajna. Na kraju dana ipak uljećemo u jedan usputni kraći smjer – Goat track gully. Lagano penjanje, po mjeri gosta iz Izraela.
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Drugi dan Škotske, opet Paul i ja, no sad na drugoj lokaciji. Smjer Wavelength pokazao se kao pravi odabir, opet Paulu u zasluge. Prve dvije lagane dužine taman su pravi uvod u prekrasno penjanje ostatak smjera, ma prava poslastica.
BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain
Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Već sljedeći dan Vuković i ja opet nad Jezerskim. Valjalo je doći u ponedjeljak za ono istinsko uživanje u penjanju, kad smo u cijeloj stijeni opet bili sami. Popeli smo Sinji slap i Kratku Nemšku i doživjeli svakakve uvjete. Od bljuzge do krhkog staklenog leda u Sinjem, od škripavca do toolanja u Nemškoj.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Za otvorenje zimske sezone, jedna poslastica od smjera – Teran. Mada je bila nedjelja, a mi u strahu od gužvi, Kruno i ja okušali smo sreću s kasnijim ulaskom u smjer, oko 11h. Bila je to dobra odluka, nismo se gužvali. Još ne shvaćam kako to da smo na pristupu prestigli dva slovenska naveza, to se zbilja ne dešava često. Standardna uživancija u smjeru, a pri povratku na ulazu u smjer formiranje i treće smjene! Eto što ti je cijena popularnog klasika.
Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je svanula još toplija od subote, nevezano za količinu otrova ispijenog prethodnu večer. Ma bila je i prevruća, tako da smo uglavnom birali smjerove (dok su još) u hladu. Ja sam penjao s Goranom Nosorog i sa Zoranom Prijatelju moj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola naselila Paklenicu. A vrijeme ne da još uvijek drži, nego je i tako ugodno toplooooo! Josipa i ja s petka na subotu prenoćili u kući, pa subotu prije zore svak na svoju stranu. Ona spremat za gostima, ja gore u park.
Julijske Alpe, Vršič
Jednodnevni izlet u Alpe. Nakon dugo vremena napokon u suhoj stijeni! Danko i Roman, te Damir i ja popeli smo Kranjsku poč u Nad šitom glavi. Neloš smjer, ali nepreporučljiv ako su iznad vas još tri nepoznata naveza. :( Nakon tog bombardiranja, ipak je bolje legao jedan relativno novi smjer u Grebencu – Pocarska smer. E toga svakako preporučamo!
Gorski kotar, Risnjak
Penjati snijeg, led i čvrstu stijenu u tankom flisu dok vas grije skoro proljetno sunce, to je čisti kič! Sve to pronašli smo Vuković i ja na usamljenom Risnjaku u kombinaciji smjerova Kameno srce i Preko glave. Zguštali se k'o prasci!
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
09. 09. 2013. 
comments: 0
