Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan seminara nastavili smo s vježbama u dugim smjerovima. Slavica, Šime i ja popeli smo Danaju u Stupu Anića kuka gdje smo gradivo proširili vježbom abseila s dva klijenta u više dužina. Oba dana bila je najavljena mogućnost kiše, no vrijeme je izdržalo bez i kapi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvi dan seminara za vodiče. Kandidatima za C standard pokazivali smo razne vježbe na tlu i na kratkim sportskim smjerovima te nastavili sa složenijim manevrima u dugim smjerovima. U subotu smo Slavica i ja popeli Centralni kamin.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Drugi dan na Dabrovima uglavnom smo penjali ravnopravno s tečajcima. Ivan i ja popeli smo La Figlia del Capitano, bez vjetra i u kratkim rukavima. Nakon smjera smo na zbornom mjestu odradili ostatke subotnjeg kolokvija dok se svi nisu vratili iz smjerova. S obzirom na lijep dan, okupljanje je potrajalo do mraka, no sve u svemu bez problema.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Ljetna škola AOŽ na Dabrovima. Prvi dvodnevni izlet i prvi dugi smjerovi, a tečajci već apsolvirali sve što je potrebno za ozbiljno penjanje! Lana i ja prvi dan popeli smo Vamos a la plaja, nakon čega je pao još i Starter, cug-cug.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Srijeda u Klancima, a za neke i prvi posjet Paklenici uopće. Ugodno, ma idealno vrijeme za penjanje, radni dan i posljedično malen broj penjača, sve to pogodovalo je jednom vrlo ispunjenom izletu. Nakon degustacije Paklenice, Plitvička jezera od dan ranije mogla bi pasti u zaborav... :)
Kalnik
Ljetna alpinistička škola AOŽ na Kalniku. Iskoristili smo lijepo vrijeme (što u ovo doba znači da nije bilo vruće) i odradili prevezivanje, abseil, te penjanje na top-rope i u vodstvu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U nedjelju smo odabrali nešto kraći smjer – Prijatelju moj. Bez obzira na ocjenu penjanje je bilo vrlo zračno i atraktivno. Max se vrhunski izborio i s ovom stijenom, čime se malokoji osmogodišnjak može pohvaliti. Sretan ti rođendan prijatelju moj! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Dušan i Max u Paklenici. Divno je bilo penjati s našim gostima u Starigradu. U subotu smo popeli 200-metarnu kombinaciju smjerova Sjeverni greben + rebro. Mada smo na raspolaganju imali samo popodnevni termin, cijelo smo vrijeme penjali u hladu. Max je tako u stijeni proslavio svoj osmi rođendan!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nemoguće je ne uživati u Mosoraškom, zar ne? U nedjelju jedno ležerno krstarenje smjerom između inače čestih kiša zadnjih dana. Dobro da sam dan ranije na silazu imao vreću za uže i sačuvao ga suhim za Anića kuk.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske, epizoda druga. Za drugi smjer odabrali smo Sjeverni greben s izlazom kroz Sjeverno rebro. Ovo je već bilo osjetno teže, ali ništa manje zabavno. Na silazu smo, kako to ovo ljeto i nalaže, propisno pokisli. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Deep water solo blizu Paklenice. Naša barka, naš kapetan, naše predivno more i naša bezgranična mašta u biranju najrazličitijih mogućih i nemogućih linija. Brod je samo na jednom mjestu i tek nakratko bilo moguće usidriti, dakle tamo gdje je more bilo najpliće – "svega" 80 metara dubine! :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prijatelji moji iz Mađarske. Htjeli su se okušati u penjanju dugih smjerova pa smo nakon kraćeg uvoda u klancima odabrali prikladan smjer. Prijatelju moj nije bio ni pretežak, ni predug – aman taman. A ni vrijeme nije moglo biti bolje, milina.
Samoborsko gorje, Terihaj
Josipa i ja odlučili smo biciklima malo provozati se do Terihaja. Uže i komplet penjačka oprema u ruksake, pa pravac najbrdovitiji mogući potez Zagreb-Terihaj. Tko želi ponoviti, zove se Svetonedeljski Breg. :)
Samoborsko gorje, Okić
Samospašavanje – još jedna radionica u organizaciji fonda "Penjati se mora". Kako ovo nije bilo prvi put da organiziramo ovu radionicu, većina sudionika već je imala ideju o tome što ih čeka. Družili smo se cijeli dan, čuli razne savjete i isprobali mnoge tehnike za koje se nadamo da nam nikad neće zatrebati. Hvala svima na pomoći i aktivnom sudjelovanju!
Zagreb, Tunel
Posljednje pripreme za radionicu samospašavanja, trebalo je još par stvari isprobati. Najprije smo Josipa i ja isprobali jednu novu varijantu sv. Bernarda i ponovili tandem-abseil, a onda nam je došao i Orsat. Bilo je prvi put da vježbam tandem-abseil u ulozi žrtve i moram reći da je bilo izuzetno korisno!
Gorski kotar, Risnjak
Vodički ispit A i D kategorije na Risnjaku. Nisam znao što očekivati, ali rekoh javit ću se pa pomoć gdje mogu. I nisam zažalio. Bio je zbilja krasan izlet u dobrom društvu, ponovilo se! E da, i ono najvažnije, moja draga položila. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Petak u klancima. Oduševljeni stijenama, ambijentom, vremenom i nestandardno malenim brojem penjača, vratili smo se u klance i raspalili po inače krcatim sektorima. Sve sami smjerovi na koje vikendom inače ne bismo ni došli na red. Bilo je odlično, thanks Piotr!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ne znam kad sam zadnji put otišao u Paklenicu isključivo na sportive. Jesam li ikad? No kad već tako bi, onda je pravi dan za to definitivno radni dan. U četvrtak laganini frikanje s Piotrom.
Gorski kotar, Klek
Nakon 9 sati čvrstog sna, drugi dan trebalo je odraditi nešto po skoro olujnom vjetru. Odluka je pala na Glavu do gredine pa abseil dolje, budući da je Josipu još falio abseil u više dužina. Na povratku smo istražili put do doma ne preko sipara i sedla, već prečicom direktno kroz šumu lijevo od Potkleka. Preporučam!
Gorski kotar, Klek
Nakon 2 godine opet na Kleku, ovaj put s Velebitovom školom. Ajme, pa zar je već toliko prošlo? Malo se i promijenio, moram priznati. Da se kruši u Ogledalu – to nisam očekivao. No zato je Gitara odsvirala sve mi poznate note, melem za dušu...
Julijske Alpe, Triglav
Slovenka u sjevernoj stijeni Triglava. Fantastični uvjeti, beton i strmica, vrlo malo miksanja, jako puno uživanja! Za ovo je trebalo uzeti slobodni petak jer je već za isti dan predvečer najavljeno pogoršanje s padalinama. I bome, isplatilo se.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Još jedna Paklenica. U subotu smo Josipa i ja za upenjavanje popeli Prijatelju moj, kratko ali slatko. Zatim smo otišli u Trik koji nas je oduševio stijenom i penjanjem. Tako podsjeća na Klek! Na abseilu nas je, naravno, oprala kiša, tako da smo daljnje planove lagano prekrižili. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan Ana i ja otišli smo u Stup Anića kuka odraditi abseil u više dužina. No za taj plan trebalo je nešto i popeti. Krenuli smo s Rebekom, no ova se pokazala ne baš radodajka. Nakon dva pokušaja u detalju, odustali smo i izašli standardno po Danaji. Na vrhu Stupa pozdravili Peru i Hrca koji su produžili gore, a mi natrag. Dobar vikend za proljetno upenjavanje...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Treći vikend Velebitove škole u Paklenici. I zapravo tek prvi pošteni izlet, a svi već prilično dobro uhodani i upenjani. U subotu sam s Darijem penjao neke trad varijante Ranozorećeg dok su nam društvo radili Gruba i njegova tečajka Ana u Josipa Debeljaka. Činilo se da smo dobro postupili čekajući da prve tri kiše prođu, no oprala nas je četvrta, ona najjača. :)
Karavanke, Storžič
Kramarica repete! Dva tjedna kasnije, a uvjeti sasvim drugačiji. Nikoli je još trebao zimski uvjet na školi pa smo odlučili izvuć što se još moglo. Polazak u 3 ujutro iz Zagreba, za samu turu smo uz manju gužvicu i čekanje na silazu trebali ležerno 5h20 od auta do auta. Doma smo stigli na vrijeme za ručak.
Karavanke, Storžič
I nikako da ta Kramarica dođe na red. Ali zato sad kad je došla, poslužila nas je zbilja odličnim uvjetima. Svi skokovi bili su zaliveni snijegom i ledom, a kamen nije trebalo ni pogladiti. E, da su bar uvjeti i za silaz valjali! No, možda drugi put...
Kalnik
Kalnik s ekipom, trening pred ljeto. Mada nisam načeo nijedan projekt, za trening je dobro došlo makar popeti i nešto već poznato od prije. Pali su Rambo, Štore, John Deere, Apaches i Frenky.
Großes Wiesbachhorn, Hohe Tauern
Drugi dan buđenje u 04:00. Valjalo je odvaliti 1500 m visinske razklike do vrha, po raznolikom terenu. Ljetna satnica kaže 5 sati, a tako je i bilo u danim uvjetima noćnog traženja zasnježenih prolaza u prilično velikoj, ali ne prestrmoj stijeni. Iznad nesuđene kuće nastavak ture odveo nas je kraćom grapom na greben, te našim ciljanim smjerom Kaindlgrat na sam vrh Großes Wiesbachhorna, 3564 m. Preostala je još samo "formalnost" od 2500 visinskih metara silaza do auta i vožnja u Zagreb. Bijaše to prekokrasna tura za uvod u novu sezonu!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan drugi. U nedjelju me dopao Toni. Valjda sam se zamjerio vođi izleta kad mi je dao tečajca koji Ča je od Draga je od Draga i Centralni kamin sredi za ukupno 2 i pol sata penjanja, :) fino. Ne stigneš se osvrnut i 300 metara je iza tebe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola u Paklenici – dan prvi. U subotu sam s Igorom penjao Sjeverni greben i Bijelu rampu. Po putu smo se našli s Vedranom i Antom, pa se i podružili na silazu. Navečer tradicionalno krštenje za prve duge smjerove i opaki roštilj kod Peke.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Day 7 with Kirsten, our last day and a day before my wedding. :) All that rain during the last days didn't left too much dry rock on Anića kuk and we wanted to climb something on Anića kuk. We settled for a south-facing route on Stup Anića kuka – Danaja (F5b). Not a typical Anića kuk route but still a fine climb to finish our small rock trip. Well, until next time...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Who ordered more rain showers? So we climbed some more as soon as a patch of dry rock appeared. Our dry patch of the day was Flex & Rex at F5a.
Južni Velebit, Velika Paklenica
So what about climbing between rain showers? Well, if you're confident about the forecast, why not? After the third shower that day we went up and climbed a very nice 150 m F5c – Spit Bull. A south-facing climb we otherwise couldn't have climbed because of the usual summer heat. It started raining again just as we started to descend. :)
Južni Velebit, Velika Paklenica
By the fourth day the sharp rock was taking its toll on the fingers. That's Paklenica for you. :) So the grades had to go down a bit. We climbed a classic F5b in Stup Debelog kuka – Zgrešeni and a nice F5a in Kukovi ispod Vlake – Lidijin.
Južni Velebit, Velika Paklenica
After a rest day we decided to go for something more difficult. First a real classic – Celjski stup. Only F5a in the guidebook but a hard one by any standard. Then we raised the grade and climbed Kikos bohrer with one of the most beautiful F6a pitches I've done in Paklenica.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Ča je od Draga je od Draga was a nice choice for a slightly harder route – 120 m at F5b. After this one we were too late to catch Prijatelju moj while it was still in shade. We climbed it anyway and it wasn't too bad after all.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nosorog and Sjeverno rebro with Kirsten. We started easy and stayed in the shade the whole time. Little more than 300 meters was not bad for the first day.
Julijske Alpe, Triglav
Domagoj i ja odustali od Bavarske. A kad smo već bili tamo, popeli smo Kratku Nemšku. Prekasno smo krenuli za izbjeći gužvu, ipak je bio vikend i Stena je bila krcata. Moram priznati da još nikad nisam penjao Kratku Nemšku tako ležerno i bezbrižno. Kao da nema prirodnijeg trenutka ni mjesta za biti nego tad i tamo...
Julijske Alpe, Vršič
Ivanka, Zava, Tomi i ja bili smo na Vršiču. Plan je bio penjati Zahodni greben, no snijegom obilna zima nije htjela ni čuti za to. Svejedno smo protegli papke do kud je išlo i natrag, zabijali klinove i uživali ko prasci u još jednom prekrasnom danu u Alpama.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Trio u Anića kuku. I to koji trio! Prvotni navez bili smo Orsat i ja, a onda nam se kao bonus pridružio glavom i bez brade Marko Martinović. Čovječe što već dugo nismo penjali na istom užetu. U subotu smo popeli Show must go on u Anića kuku. Detalj 6c je još zadnji cug koji sam prošao slobodno, a sve dalje sam se iznavlačio nakon što su mi tajanstveno otkazali gležnjevi.
Kalnik
Kalnik with Anđela, Marijana and Matt – a beautiful sunny Tuesday in the country. We climbed Blizanac I, Blizanac II, Kalnička, Trnoružica, Rambo, Torpedo, Bezimeni, Mravac, Štore and Steyr.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Nakon kasnog subotnjeg tuluma, u nedjelju smo kasno krenuli u stijenu. Hrvoje i ja ušli smo u Tempo vulcan, no olujno jugo i najavljena kiša nisu baš obećavali dobar provod. Povlačenje, pakiranje, još malo vina i gitare dok se ekipa nije okupila, a onda na pizzu u Gospić i put kući.
Srednji Velebit, Dabarski kukovi
Dabrovi, long time no sea. Nadao sam se nekom treningu za podlaktice, tako da mi je Orsatova ponuda za La Golondrinu došla kao naručena.
Južni Velebit, Velika Paklenica
U utorak smo Šojka i ja popratili Vanjin B.A.S.E. skok s Anića kuka. Nimalo impresionirani (moš mislit, svaka čast Vanja!) produžili smo svojim poslom i popeli Juhu u zapadnoj stijeni Anića kuka. Baš fora smjer, no prebodljikav za moje žuljevima uništene prste.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Vrijedilo je spojiti još koji dan nakon vikenda, pa smo Lada i ja u ponedjeljak popeli Nidiu u Velikom Ćuku. Na silazu smo se zaputili u još jednu Pezzolatariju, no nije nam se išlo u prašumu od stijene gdje taj smjer prolazi. Za utješnu nagradu, popeli smo smjer Hugga Wugga nad Ljuskom.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je bila rezervirana za ponavljanje muške tekme, zbog kiše u subotu. Ja sam pak malo pomogao na školi AO Matica i proveo Adrijanu kroz neke varijante Ranozorećeg. Puno čokova, frendova, penjanja, guštanja.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Big Wall Speed Climbing. Tradicionalni prvosvibanjski penjački susret u Paklenici. Ove godine obogaćen je raznim dodatnim sadržajima, no i dalje je najveću pažnju zaslužila tekma. Žene su penjale Karamara sweet temptations, a muški BWSC. Kako je to izgledalo pogledajte u galeriji...
Hohe Tauern, Maltatal
On the fourth and last day of our ice trip we chose a shorter ice line that still offered some comitting vertical climbing. We climbed Mittlerer Maralmfall (1).We got there first and climbed it in two pitches at WI4. By the time we abseiled down there was already a crowd at the base. Four days of ice climbing with no rest day – that's some feat for Kirsten considering Londond's reputation for ice routes. Well done!
Hohe Tauern, Maltatal
We stayed in Maltatal for three days. On the second day we climbed Mareiner – a 360 meters high WI4 ice route. And again after finishing the climb we abseiled down on trees and our Abalakov acnhors, Kirsten's favourite! Bikoz, pipl mast trast as. ™
Hohe Tauern, Maltatal
On the second day it was time to apply the new dancing moves on something big. Since Slovenia was one giant avalanche zone, we went to Maltatal. We climbed Mittlerer Maralmfall (2) – a 220 meters high ice wall at WI4+. Fantastic ice conditions and a finishing vertical ice-curtain on the last pitch! We abseiled down using trees and Abalakov anchors that we made ourselves. Getting confident with these takes some guts, right Kirsten? :)
Artificial ice Mlačca, Mojstrana
The first day of a four day ice trip with Kirsten. We had a great time on artificial ice walls in Mojstrana where we first worked on bare technique. The safety of top-rope is sine qua non when starting to ice climb. We focused on the swing and body positioning when moving on vertical ice.
Hohe Tauern, Maltatal
Drugi dan došlo nam je pojačanje iz Zagreba u vidu još 4 instruktora. Omjer instruktora i polaznika bio je 1:1 što se pokazalo jako korisnim kad je trebalo voditi narod u duge slapove. Nakon razočaranja pod krcatim Mittlere Maralmfallom Ivana i ja te Mia i Erceg protegnuli smo noge i popeli Marimpel.
Hohe Tauern, Maltatal
Izlet zimske škole u Maltatal. Led smo jedva dočekali! Prvi dan Erceg i ja popeli smo i postavili top rope na Vorderer Maralmfalle. Dio polaznika ostao je tamo, dio dolje kod tunela, a vježbali smo tehniku penjanja i sidrišta u ledu.
Samoborsko gorje, Okić
Izlet zimske škole na Okić. Mada je ovo trebao biti "ledni" izlet, zbog velike količine novog snijega Alpe nisu dolazile u obzir. Obilnu porciju snijega dobilo je i Samoborsko gorje, pa smo odlučili subotu iskoristiti za penjanje i ponavljanje na Okiću.
Julijske Alpe, Vršič
Drugi dan izleta u dvije smo grupe prošli Pripravniško i Župančičevo, te se popeli na Malu i Veliku Mojstrovku. Nakon silaza ostalo nam je još vremena za vježbanje ledenjačkog naveza i izvlačenja iz ledenjačkih pukotina.
Julijske Alpe, Vršič
Prvi pravi izlet zimske alpinističke škole 2012/2013. Na siparu pod Mojstrovkom odradili smo cijeli niz vježbi i raskopali padinu uzduž i poprijeko.
Biokovo, Brela
Zadnji dan zapuhala je bura i nije nam se baš upuštalo u neke veće avanture. Kasni tulum noć ranije i predviđeni raniji polazak za Zagreb ostavili su nam kao zadnju opciju frikanje u Brelima. I zbilja – zavjetrina i sunce, čvrsta stijena i lijepi smjerovi solidno su popunili još tih par sati do povratka u civilizaciju.
Biokovo, nad Bastom
Još jedan prekrasan dan na Biokovu. Gordan, Ana, Dinko i ja protegnuli smo noge do obližnje stijene nad Bastom gdje je dom nekoliko zaspitanih lakših smjerova. Dinko i ja popeli smo kombinaciju Izvorski duh – Muflon radoznali igrajući se prirodnim osiguranjima, stoperima i frendovima.
Biokovo, Veliki Bukovac
Drugi memorijalni logor na Biokovu, u spomen Toniju i Igoru. E dečki, da znate koliko se ljudi skupi pod ovom veličanstvenom planinom... U subotu smo Orsat i ja, te Rale i Kruno popeli smjer Prvo svjetlo u Velikom Bukovcu. Lijep smjer, mada dosta nehomogen po težinama i kvaliteti stijene, no svakako se isplati popeti. U navodnih 850 m dužine nađe se svega od krša do velikih monolitnih ploča, a ocjena od 5 do 6b. Mljac!
Srednji Velebit, Božin kuk
Božin kuk kao pit-stop prema Biokovu, dobro dođe za odmor od puta. Vuković i Željko popeli su Lazzaro i bacili nam top-rope na profulanu zadnju dužinu Energia 0. Abseil dolje i nastavak puta.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan škole u Paklenici. Drugi dan Marko je penjao s Dankom, a ja s Tomislavom. Sva četvorica lijepo smo se proveli u podužem klasičnom smjeru u Velikom Ćuku – popeli smo Tinkaru. Čak nas je i sunce poštedjelo. Držimo palčeve za još jednu Paklenicu na ovoj školi.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Alpinistička škola AOŽ u Paklenici. Ajd' da i ja jednom pošteno sfušam "pripremu penjačkog uspona", pa ostavim doma kacigu i penjačice! Srećom kaciga viška se uvijek nađe, a penjačice nisu ni toliko bitne. Prvi dan tečajac imenjak i ja popeli smo Zgrešeni u Stupu Debelog kuka, baš lijep smjer.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Već sljedeći dan, na Zrcalu, odradili smo drugi izlet. Stijena suha kao barut, tako da je osim abseila, tehniciranja, prusiciranja i sv. Bernarda bilo i slobodnog penjanja Centrale i Desnog ruba. Highlight dana bio je odličan roštilj kojeg su organizirali i pripremili tečajci, bravo.
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2012. Prvi vikend vrijeme je presudno, s obzirom na predviđen velik obim posla. Koliko je inače znalo biti kiše, toliko je znalo biti i prevruće, no ovaj put bilo je savršeno. Neke novosti u provedbi programa škole rezultirale su time da smo minimalno vremena tratili na pusto vježbanje čvorova, dok smo temeljitije odradili složenije vježbe.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day two. Theresa, Anja, Max, Chris, Josipa and me climbed Tinin (desna var.) on Kuk od Skradelin. One of the funniest climbing weekends in Paklenica is now behind us but we're already looking forward to the next time!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing six-pack in Paklenica – day one. Theresa, Anja, Max and Chris drived a long way from Germany to enjoy quality hard rock and get real high. Together with Josipa we climbed Sjeverni greben + rebro on Veliki Ćuk.
Kamniško-Savinjske Alpe, Velika Baba
Napokon da i ta Nova Centralna dođe na red! Penjali smo Erceg i ja, smjer je lijep i ujedno odlična veća uvodna tura za Alpe, a u sigurnosti spitova. Navigacija u smjeru je lagana, no za to je presudna dobra priprema penjačkog uspona. Zahvaljujući puno tuđih izvještaja i fotki skicu nismo ni trebali, mada ako moram neku preporučiti, ona iz Slo sten je dobra. Penjali smo 4 sata, a silazili 2 i pol (plus odmor) i najtoplije preporučam onaj preko Jenkove planine, prekrasan je.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Our new friends from Boston meet Paklenica. Josipa and me together with Elliott and Ema had an excellent day climbing Centralni kamin and Barba Antin on Veliki Ćuk in Paklenica. It was too hot to climb the whole day so afterwards we took a rest before an evening concert on Bikarija.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Business and pleasure u Paklenici. Uz sezonske sitne poslove oko kuće nađe se vremena i za penjanje. Josipa i ja popeli smo varijantu starog smjera u najsjevernijem grebenu Kuka Nožičara. Iznenađenje, IV/II, 140 m, naš doprinos za akciju "Tred nije bed".
Samoborsko gorje, Okić
Samospašavanje – radionica u organizaciji fonda "Penjati se mora". Pedesetak sudionika i sedam motivatora, kako bi ih se najtočnije moglo nazvati. Bilo je zabavno i poučno, vrlo interaktivno i mogu reći da su svi, uključujući i instruktore/motivatore, mogli naučiti nešto novo. Znam da ja jesam. Uz cijelodnevno dobro druženje, najveću vrijednost stavio bih na razmjenu ideja i iskustva razmjernu velikom odazivu sudionika – iz cijele Hrvatske i šire. Ovo je prvo okupljanje takve vrste u HR, no sigurni smo da će nam prikupljena iskustva i sugestije biti korisne prilikom organiziranja budućih, još boljih radionica. Hvala svima na pomoći i aktivnom sudjelovanju!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Rest day u Paklenici. Što ne znači da se ne penje, :) već samo da su planovi više hedonistički doli alpinistički. Tako smo Josipa i ja s Ivankom i Dankom šarali lijevo-desno po raznim varijantama Ranozorećeg, popularno (i pogrešno) zvanog Josipa Debeljaka. Utvrđeno gradivo – smjer je pogodan za čokiranje.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Climbing with Kirsten – day two. Centralni kamin is one of the best easier routes in the lower part of the canyon so naturally we climbed it as a follow-up to Mosoraški. So it was nice and easy on the second day with plenty of strength left for short sport routes afterwards. What a trip, too bad we didn't have a few days more...
Južni Velebit, Velika Paklenica
Tour the Paklenica with Kirsten. Now, if there was only one route a visiting climber could climb in Paklenica, which route would it be? Mosoraški of course. :) It's THE route to do in Anića kuk for anyone visiting Paklenica. We climbed it in style – no fear, no crowds, no hurry, just 350 m of excellent rock and us two flies counting pitches behind us.
Gorski kotar, Klek
Alpinistička škola HPD Japetić! Odlično vrijeme, odlična stijena, odlična ekipa, na kraju krajeva vidi se da su im korijeni u Željezničaru, :) hehe. Janko i ja popeli smo Glavu, zguštali se na suncu, mada je detalj još bio mokar. Nakon toga fjaka na sedlu i ponavljanje gradiva. Ponovilo se!
Južni Velebit, Velika Paklenica
Zadnji dan prvomajske Paklenice zaključili smo već i prije prvog maja. Plan je bio ustati rano, no plan se naravno izjalovio, tako da smo pod Brahmom bili tek šesti navez. :( Srećom, u tom dijelu stijene varijanti za šaranje naokolo ima i više nego dovoljno, kao i mogućnosti za osiguravanje. Dobar smo dio Brahma tako eskivirali, sve do cug ispod kamina gdje smo preuzeli vodstvo i nastavili ležernije. Izlaznu dužinu potegli smo do hrama na grebenu, a što se tamo zbilo, daleko od očiju i ušiju ostalih živih duša, otkrijte iz filmića.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Drugi dan odlučili smo penjati Ča je od Draga je od Draga. I to smo riješili rano, dok još sunce nije zapeklo stijenu i njene nes(p)retne posjetioce. Ovaj prelijepi produženi vikend iskoristili smo za testiranje nove kamerice. Naime, kupili smo GoPro HD Hero2, pa je trebalo pokušati snimiti štogod zanimljivo. Tek u Zagrebu isplivale su na površinu svakakve početničke greške koje su opako otežale montažu. :( A kažu da se na greškama uči, pa zato do popravnog, prve mačiće možete pronaći na MDClimb YouTube kanalu.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Prvomajska Paklenica, rani start. Josipa i ja, infiltrirani na Velebitovu školu, najprije s tečajcem Tomislavom sredili smo varijantu Ranozorećeg, a potom sami još Lidijin s Nosorogom. Bilo je toliko vruće da smo se obavezno držali hlada i kasnije nam više i nije bilo do penjanja. Malo šetnje po kanjonu, čakulanja i točanja nogu, pa natrag u apartman na hedonistički dio izleta.
Zagreb, Tunel
Vježbe na Tunelu, te usputni trening bajkom iz Kustošije s užetom i ostalom opremom na leđima. :) Nekolicina nas se skupila da isprobamo neke varijante abseila po oštećenom užetu i tandem-abseila. Varijanti sigurno ima i više, boljih i lošijih u danoj situaciji, a mogu reći da je meni i s ovime što smo isprobali bilo dovoljno zanimljivo i poučno. Ipak se nadam da nam nikad neće biti i korisno. :)
Kalnik
Počelo je počelo. Krajnje je vrijeme bilo da se prsti podsjete suhe stijene. Karmen, Rene i ja proveli smo jedno ležerno popodne obilazeći smjerove na Gradu. Blizanci, Kalnička, Trnoružica, I.M.T., Ježev brid, Apaches. Dobro društvo, dobra zezancija, dobar trening, ponovilo se.
Julijske Alpe, Gozd Martuljek
Napokon je na red došao i Lucifer. Klasika od slapa, ne nudi naročito teško penjanje, ali zato je vjerojatno najljepša četvorka što sam ikad penjao! U želji da izbjegnemo gužve došli smo u tjednu, u četvrtak, no ipak smo morali čekati kojih sat vremena da nam se oslobodi mjesto. Ali da se isplatilo, isplatilo se.
BMC Winter Meet 2012, Carn Etchachan
U subotu, posljednji dan penjanja, Martin i ja popeli smo Route Major u Carn Etchachan. Razvikani smjer, na tulumu je čak i čestitki bilo. Smjer takvog opisa u Sloveniji vjerojatno ne bismo preživjeli, ma šta preživjeli, ja ne bih ni ušao u njega. Prema vodiču – potpuno neopremljen smjer od 300 m, teška orijentacija, zeznuti prolazi, razna račvanja i varijante, penjivost jako ovisna o uvjetima, koji su i bili loši... A mi u smjeru ni najmanjih problema nismo imali! To je specifičnost lokacije, takva stijena stvarno razmazi čovjeka naviknutog na naš izlizani vapnenac. Hvala Martine!
BMC Winter Meet 2012, Ben Nevis
Ove godine vrijeme nas je taman još poslužilo za posjet Ben Nevis. Petak je, što popnemo danas, bit će sve što ćemo ovdje popeti jer sutradan se već očekuje uobičajena vikend-gužva. Martin Cooper i ja odlučili smo penjati smjer Glover's chimney. Nakon podužeg pristupa prva lagana ledna dužina dopada mene, nekoliko dužina strme grape Martin majstorski spoji i već smo pod izlaznom mix-dužinom. No smjer se zapravo izlazi na tzv. Tower rigde kojim smo onda u dvije dužine i izašli na vrh. Prekrasan ambijent, odličan partner i ovdje se svakako treba vratiti!
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Nakon tmurne kišne srijede, na red su opet došla bijela brda. I to osunčana brda! Nitko nije očekivao da ćemo i sunca vidjeti, no četvrtak nas je ugodno iznenadio. Alan Hinkes, Izraelac Chanan Orbach i ja cijeli smo dan na turi po Corrijima. Uglavnom obilaženje raznih stijena koje zbog zatopljenja i kiše dan ranije nisu u uvjetima za penjanje. Situacija s lavinama isto ne baš bajna. Na kraju dana ipak uljećemo u jedan usputni kraći smjer – Goat track gully. Lagano penjanje, po mjeri gosta iz Izraela.
BMC Winter Meet 2012, Newtyle Quarry
Tko je naručio škotsku kišu? Mi nismo, ali tu je. Treći dan je sve samo ne zimovit, pa je dobar dio ekipe odlučio ljenčariti u Glenmore Lodgeu. Stručno rečeno, imaju rest day. :) Ostali smo zajašili autocestu do dva sata udaljene penjačke lokacije Newtyle Quarry koja osim kratkih trad smjerova ima i razvikane dry tooling bisere.
BMC Winter Meet 2012, Coire an t-Sneachda
Drugi dan Škotske, opet Paul i ja, no sad na drugoj lokaciji. Smjer Wavelength pokazao se kao pravi odabir, opet Paulu u zasluge. Prve dvije lagane dužine taman su pravi uvod u prekrasno penjanje ostatak smjera, ma prava poslastica.
BMC Winter Meet 2012, Coire an Lochain
Evo nas napokon u Škotskoj! :) Nina Adjanin, Vedrana Simičević i ja, nakon jedne noći u Londonu, obilaska Invernessa i organiziranog prijevoza do Glenmore Lodgea, spremni za prvi dan željno iščekivane škotske zime. Moj prvi škotski smjer: Astroturfer.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Već sljedeći dan Vuković i ja opet nad Jezerskim. Valjalo je doći u ponedjeljak za ono istinsko uživanje u penjanju, kad smo u cijeloj stijeni opet bili sami. Popeli smo Sinji slap i Kratku Nemšku i doživjeli svakakve uvjete. Od bljuzge do krhkog staklenog leda u Sinjem, od škripavca do toolanja u Nemškoj.
Kamniško-Savinjske Alpe, Dolgi hrbet
Za otvorenje zimske sezone, jedna poslastica od smjera – Teran. Mada je bila nedjelja, a mi u strahu od gužvi, Kruno i ja okušali smo sreću s kasnijim ulaskom u smjer, oko 11h. Bila je to dobra odluka, nismo se gužvali. Još ne shvaćam kako to da smo na pristupu prestigli dva slovenska naveza, to se zbilja ne dešava često. Standardna uživancija u smjeru, a pri povratku na ulazu u smjer formiranje i treće smjene! Eto što ti je cijena popularnog klasika.
Karavanke, Zelenica
Počeli smo sa zimskim seminarima u AOŽ. Nakon osnova kretanja po snijegu i ledu, ledenjačkog naveza i izvlačenja iz ledenjačkih pukotina, na red je došao drugi seminar – na Zelenici. Bilo nas je oko 25-ero i svi smo cijeli dan imali pune ruke posla. Odradili smo prerez i stabilnost snježnog prekrivača, uporabu lavinskih primopredajnika, te sidrišta u snijegu. Prilično je to novog materijala za savladati, no svakome tko namjerava penjati zimi, itekako vrijedi truda.
Zagreb, Tunel - Martinov Roćkas
Martin Užarević (1982 - 2011). Martinu za rođendan, veliko okupljanje penjača na zagrebačkom tunelu. S puno cuge, puno penjanja i puno smijeha kad pomiješate prvo dvoje zajedno, prisjetili smo se našeg Brke. Više u blogu...
Biokovo, Vrisove glavice
Za Tonija i Igora. Prvi memorijalni logor na Biokovu održan u sjećanje na drage prijatelje poginule krajem zime u Centralnim Alpama. Biokovo je bilo Tonijev drugi dom, pa je primjereno bilo da se okupimo baš tamo. Erceg i ja u subotu smo popeli Bodri morning i Falci, a u nedjelju sam s Teom sredio još Madre-Padre. Nakon cijelodnevnog penjanja, družilo se i ružilo do sitnih jutarnjih sati. Bila su to dva dana i noći isprepletenih emocija. Tonijev spomenik na Makarskom groblju ukrašen je cvijećem i željezom, kao što su i njegov duh istovremeno krasile osobine neiskvarenog 21-godišnjaka i okorjelog alpinista. Nedostaješ nam silno... :(
Gorski kotar, Klek
Klečka nedjelja na školi. Mislim da i više nego inače, subotnji tulum uzeo je svoj danak, tako da su penjački apetiti naglo splasli. Stipe i ja ušli smo u Glavu – htio sam je ponoviti jer nisam bio zadovoljan što me iscijedila dan ranije. No, sudbina je htjela da mi partner podlegne akutnoj nepenjici, te smo u pola smjera ipak izašli po gredini i grebenom na vrh, te zaklučili penjanje za taj dan. Ostatak dana između fjake odradili smo s tečajcima nadoknade sv. Bernarda i prevezivanja, a u povratku kroz Ogulin standardno svratili na pizzu.
Gorski kotar, Klek
A onda je na red došao i Klek. S Klekom već zadnjih dosta škola nemamo sreće, uvijek pada kiša. Ali ne i ovaj put! Toplo ljetno sunce obasjalo je stijene, a tečajci dozorili i prezorili u svakakvim smjerovima. Lanu sam najprije proveo kroz Rodila majka šeprtlju, a potom i kroz Gitaru. Za kraj dana s Matijom sam popeo Glavu čime smo odradili svoje za subotu i zasluženo zaružili uz već poslovično izvrstan klečki roštilj i razne tekuće delicije.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Nedjelja je svanula još toplija od subote, nevezano za količinu otrova ispijenog prethodnu večer. Ma bila je i prevruća, tako da smo uglavnom birali smjerove (dok su još) u hladu. Ja sam penjao s Goranom Nosorog i sa Zoranom Prijatelju moj.
Južni Velebit, Velika Paklenica
Škola naselila Paklenicu. A vrijeme ne da još uvijek drži, nego je i tako ugodno toplooooo! Josipa i ja s petka na subotu prenoćili u kući, pa subotu prije zore svak na svoju stranu. Ona spremat za gostima, ja gore u park.
Medvednica, Gorsko zrcalo
Nema odmora, sljedeći dan već visimo sa Gorskog zrcala. Ako kome abseil nije baš najbolje lego, Gorsko zrcalo je pravo mjesto za vježbu. A vježbali smo naravno i prusiciranje, tehniciranje i ostala *anja. :) Jesam li već spomenuo da je vrijeme poludjelo?
Samoborsko gorje, Okić
Prvi izlet Alpinističke škole AOŽ 2011. Na Okiću smo kao i uvijek vježbali čvorove, abseil i penjanje na top-rope. Suhe stijene, puno instruktora i njihov pas, svi smo se nasunčali koliko ne pamtim u zadnjih ohoho godina škole. Valjda je vrijeme malo skrenulo...
Kamniško-Savinjske Alpe, Okrešelj
Dugo pripremani izlet kodnog imena "Veseli vikend u brdima". Što se sve točno zbivalo ostat će vječnom tajnom Carstva izvjesnih palamida i vodenkoza, no od najmanje ludih stvari slobodno se bez kršenja zakletve spomene da smo nešto i popeli. Didak, Veco, Kaštela i ja popeli smo u subotu meni najljepšu veliku turu nad Okrešljem – Hudi prask s Vzhodnim grebenom Mrzle gore.
Julijske Alpe, Vršič
Jednodnevni izlet u Alpe. Nakon dugo vremena napokon u suhoj stijeni! Danko i Roman, te Damir i ja popeli smo Kranjsku poč u Nad šitom glavi. Neloš smjer, ali nepreporučljiv ako su iznad vas još tri nepoznata naveza. :( Nakon tog bombardiranja, ipak je bolje legao jedan relativno novi smjer u Grebencu – Pocarska smer. E toga svakako preporučamo!
Julijske Alpe, Vršič
Instruktorski seminar i ujedno završno polaganje za naslov instruktora alpinizma. Zgodno i poučno razgibavanje, kako fizičko, tako i mentalno, a ujedno i jedan maleni ulog u sigurniju budućnost HR alpinizma.
|
Search Trips: Tags: More Tags:
|
09. 11. 2014. 
comments: 0
