Kamniško-Savinjske Alpe, Zeleniške špice

  10. 06. 2007.     comments: 0

Isplati se vraćati se Zeleniškim špicam! Ovaj put s Klasičnom kuhinjom u Staničevom vrhu i silazom direktno u Repov kot. Na cijelom grebenu sreli smo samo jednog čovjeka...

  32 Images      Tags: climbing / rock / multi-pitch / traditional

Zeleni na Zeleniškim špicam

Ana, Dinko i ja zbrisali smo malo u Kamniške Alpe. U subotu oko ponoći zalegli smo na proplanku Jermance nad Kamniškom Bistricom. Tamo je jedna lovačka čeka, fino uređena, odlično mjesto za skloniti se, no za spavati ima mjesta samo za dvoje. Prepustio sam Ani i Dinku taj "luksuz". Ispalo je da su ih puhovi uznemiravali cijelo vrijeme (čitavih 5 h do ustajanja), a i neke bube iz drveta gmizale po njima, tako da se nažalost nisu baš naspavali. Meni je vani zujalo u ušima od nepojmljive tišine kakvu još nikad u životu nisam bio iskusio. List s krošnje nije pao, komarci kao da nikad nisu ni postojali. Ma kao da svijeta nije bilo, a kad nečeg nema, onda to nešto ne može ni biti iskvareno, zlo... Poklonjeno mi je vrijeme izvan dotad poznate mi stvarnosti, vrijeme koje sam htio iskoristiti za sanjarenje umjesto za san. Znao sam da će jutro sve pokvariti.

Probudila me kukavica. Simbolično do boli, podlo biće jednim je nemilosrdnim udarcem svijet u trenutku vratila u "normalu". Ubivši i posljednje trenutke savršene idile i spokoja, nastavila je udarati truplo izrugujući se mojim zgroženim, no ipak ničim iznenađenim krmeljavim očima. Tako je sa zorom highlight ture već bio za mnom. Preostalo je tek još ubiti dan i popeti nešto.

Pristup smo si zaoštrili penjanjem po razu desno od grape koja vodi na sedlo pod Staničevim vrhom. Naime, na jednom smo mjestu birali između dvije mogućnosti i naravno, odabrali onu krivu. Neka druga ekipa je vjerojatno isto tako birala, ali odabrala varijantu lijevo od grape. Rušili su dosta kamenja, dok se na jednom mjestu jednoj nesretnici nije odlomio oprimak. Uz urlik, vjerojatno ne njen, zaustavila se kojih 5-6 meta niže. Oprostio sam se od planirane ture i ponudio pomoć, dok su nešto niže Ana i Dinko malo pomalo grabili i borili se s klekovinom. Izgleda da je grupicu vodio jedan čovjek, a ostalih četvero-petero išli su za njim više kao turisti. Tako da me pomalo iznenadilo kad je rekao da nije strašno i kako će oni to srediti. Gledao sam dalje s nevjericom, izvadili su i uže. Trebalo je ženu podići natrag gore. Prije nego što smo nastavili grapom na sedlo, pitao sam još jednom trebaju li bilo kakvu pomoć - opet isti odgovor. No snašli su se, mada je trajalo.

Pod Staničevim vrhom na drugoj strani, pronašli smo ulaz u naš smjer. Klasična kuhinja je rijedak neopremljen smjer u stijeni (ima nešto klinova) i jedini imalo teži među njima, VI-/IV-V. Nakon što smo ogledali skoro sve moguće tunele i rupe u Staničevom vrhu, krenuli smo. Vodio sam sve jer smo bili troje u navezu, pa da bude brže i lakše rukovanje s užadi. Ulaz u smjer je, čini se, detalj tipa ulaza u Omladinku - lagan, ali ako vam ne leži, onda vam ne leži. Ostalo je sve bilo bez iznenađenja, ocjene drže, smjer je (uglavnom) vrlo lijep. Najteža dužina je u kompaktnoj ploči s rupama koje me malo podsjećaju na Pokojec. Uspjeli su i zapucati jedan klin u njoj.

Na vrhu smo imali pauzu. Visinomjer nije najavljivao ciklonu, preostala je tek mogućnost lokalnih neviht. No tako je i inače ljeti u Alpama. Odučili smo prečiti greben Zeleniških špic. Za one koji ne znaju, radi se o prekrasnoj dugoj turi koja vodi po vrhovima-špicama veličanstvenog nazubljenog grebena. Najveće špice iskaču i do 150 m. Uglavnom je to penjanje i odpenjavanje dvojki, povezanih lakšim terenom, a čvrsta i krušljivija mjesta se svako malo izmjenjuju. Više ima u vodiču Slovenske stene, u knjižnici.

Na silazu je tek uz pokoju kap kiše bilo daleko ugodnije nego da se pržimo na suncu. Sišli smo direktno sa Srebrnega sedla. Jako mi se svidio silaz, lakši je i kraći od onog preko Kamniškega sedla. Kod najviših tolmuna u Repovem kotu dotočili smo vodu i nastavili jutarnjim pristupom do auta. Tura se zaista može samo preporučiti, a ima i bezbrojnih kraćih i dužih varijacija u istom kvartu. Neke od njih pogodne su i za početnike, no o pripremi, te potrebnoj i suvišnoj opremi radije pitajte nekoga jer sve što uzmete nosit ćete od auta do auta, ili barem do helikoptera.