Julijske Alpe, Triglav

  12. 07. 2006.     comments: 0

Nakon dugo vremena ponovno smo penjali Marko Vuković i ja. Popeli smo Skalašku-Gorenjsku u Triglavu. Zabava za cijeli dan. Ispada da smo taj dan bili jedini navez u Steni.

  22 Images      Tags: climbing / rock / multi-pitch / traditional

Carpe diem

Vuković i ja već smo neko vrijeme pratili prognozu - od kad je rekao da će imati na raspolaganju koji dan u tjednu za penjanje. Nismo već dugo zajedno penjali pa smo se obojica složili oko malo jačeg cilja - kvalitetom umjesto kvantitete. Htjeli smo u Stenu, a iz dana u dan najavljivana su nevremena s kišom i grmljavinom... U utorak mi Vuković pošalje mail i pita što mislim o najnovijoj prognozi. Jedini nedostatak - thunderstorm probability: 31 %. A moj odgovor, pogađate, postao je naslov ovog izvještaja.

Krenuli smo u utorak oko 18 h i svratili u Ljubljanu gdje smo obavili shopping u zadnji trenutak pred zatvaranje Iglua. Na parking prije Aljaževa doma stigli smo već po mraku i potražili udobno mjesto za prespavati. Našli smo ih napretek, ali sva su bila udobna i mravima pa smo ipak odredili lokaciju pored auta. Niti 15 minuta i grmljavinsko nevrijeme stvorilo se na ulazu u dolinu i promijenilo naš plan. Zalegli smo u autu, ali nismo se baš naspavali. Kiša je padala, pa i pljuštala do nešto prije dva u noći. Tek tad smo otvorili prozore i došli do kisika, no već je bilo prilično zahladilo. Nakon te još jedne kratke i dijelom neprospavane noći, sat je zvonio u četiri. Skice rezervnih tura skovanih dan ranije ipak smo ostavili u autu. Dakle, Skalaška-Gorenjska - V+/IV+, 1000 m.

Došli smo pod smjer obojica s još po 2 litre vode, čokoladicama i šarolikim izborom opreme. Imali smo ionako dosta poštovanja prema turi, a mokra stijena pridobila joj je i dodatne bodove po tom pogledu. Ušli smo u sedam. Prva dužina je praktično i nadasve dobrodošlo predstavljanje nadolazećih teškoća, svojevrsni preview smjera: "ja sam IV+, drago mi je". Baš za zagrijavanje, kao recimo prva dužina Velebitaša u Anića kuku. :) Tu je najbolje ocijeniti je li vaš dan ili ne. Odmah nas je obradovala činjenica da stijena zapravo i nije mokra! Ostalima na znanje i ravnanje. Drugi podatak koji će neke obradovati, a neke i ne, je taj da je smjer solidno osiguran, starim klinovima. Naravno, to ne znači da vam ne trebaju klinovi i kladivo, kao i ostali privjesci! Treći podatak za putnike namjernike je da je stijena čvrsta, ali to shvatite uvjetno. Zapravo ima dosta krša, ali je u njemu relativno jednostavno raspoznati pojedine sigurne stopinke i oprimke i ne dirati ništa drugo. Naravno, povremena iznenađenja su norma. S orijentacijom također nismo imali nekih problema. Od generalnih hintova još bih spomenuo da je smjer vrlo lijep i mjestimice vrlo eksponiran. Od tehničkog detalja Ladje iz Slovenskih sten ni traga - sve smo prošli slobodno, čak i bez uobičajenih "pazi me" mantri. Pošto ima dugačkih laganih dionica, ponegdje je indicirano soliranje, ali znate već, standard disclamer. Pošto Vuković i ja nismo imali nikakvu informaciju o tome koliko su dugačke te lakše dionice, nismo se pri tome ni razvezivali, što je malo nezgodno, priznajem.

Za smjer nam je trebalo 9h20 i mislim da se moglo i trebalo još oko sat vremena srezati, ne računajući piknik na Gorenjskom turncu. To vam je okvirno da znate, s obzirom da čujem da se još par naveza napalilo na taj smjer. Još jednom, smjer svakako preporučam.

Sišli smo Bambergom ležerno (tri sata i kusur), uživajući u vidicima i zadovoljni što nas je vrijeme tj. nevrijeme poštedilo. No, 10 minuta od auta - opet pljusak s grmljavinom pa smo se ipak zadržali u Aljažu dok se nije malo stišalo. A vožnja doma - klasika. Minimalno sna prethodnih noći nije se pozitivno odrazilo na stanje svijesti pa smo stali na par benzinskih usput. Kao i uvijek, svaka čast vozaču!