MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 20. 05. 2007. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Srednji Velebit, Dabarski kukovi

  20. 05. 2007.     comments: 0

Drugi dan, nakon burne večeri, opet kasni start. Popeli smo Ma Jo i Bibl und Bubl. Sve u svemu, lijep podsjetnik da se treba opet vratiti.

Dabarburadabarnebije

Nažalost, ipak se pokazalo da ni Dabar od nje nije siguran.

Milasi, Inga i ja penjali smo za vikend na Dabrovima. Tamo je bio i ispit Velebitove škole, kao i još brdo spiljara i planinara, sve u svemu, gužva, rođendani, veselje. U stijenama relativan mir... No ovisi što penjete. Milase smo izgubili čim smo stigli, dečki su nestali u nepoznatom pravcu i pomirili smo se s time da ćemo se ponovno sresti negdje pred povratak doma (uvijek ostaje nada).

Inga i ja uglavnom smo penjali u Rujičinom kuku. U SUB smo prvo malo ljenčarili, a onda poslije ručka odlučili da bismo mogli otići i penjati. Za zagrijavanje smo odabrali Marcellu, neloš izbor jer je bilo i plijena u obliku Mammut gurtnice i karabinera. Srezali smo makrame od vršnog abseil-štanda i ostavili nešto što bi moglo (a i ne mora) potrajati još jedno vrijeme. Nos-pješčani sat oko kojeg je gurtna zavezana nije nešto, a ona sama je pak priča za sebe. Jednu smo skinuli, krutu kao sajlu i skroz posranu ptičjim govnima (nisam lizao da provjerim pH), drugu prevezali na duplo. Bila je u neusporedivo boljem stanju, no tko zna koliko će još dugo izdržati. Bilo bi dobro da ljudi računaju s ostavljanjem neke zamke kad god požele potegnuti taj smjer do vrha.

Nakon toga otišli smo u Via Manuela, po nekima najljepši smjer tamo. Lijep ili ne, morao je pričekati skoro 2 godine od mog prethodnog posjeta Dabrovima, jerbo ocjene cugova tad su me još odbijale: 6a, 6b, 6b, 6b+, 5b+, 5a. Ali da si malo olakšamo stvar, uzeli smo novi vodič, a kad tamo: 6a, 6a, 6a, 6b, 5b+, 5a. Zašto su snižene ocjene čak tri dužine, a pritom nikome nije zasmetao onaj "+" iza 5b? Poznajući Pezzolatovo stavljanje pluseva iza benignih ocjena, mora da je postojao dobar razlog. Pišem detaljnije zato jer je smjer vrlo lijep i preporučljiv, a zapravo je i još lakši nego u novom vodiču! Tako da se slobodno odvažite, rekao bih da su ocjene: 6a, 6a+, 6a+, 6a, 6a, 5a. Samo računajte na vrlo raznovrsne detalje, tramvajce u prevjesu, ploče na trenje, škrape i Dülfer-radijator 5b+ (Not!). Detalji su uglavnom u prečnicama pa ne računajte previše na špananje. A ako vam se posreći, možda na zajedničkom štandu sa susjednim smjerom sretnete i Humara. Planirali smo abseil po smjeru pa smo ostavili stvari pod stijenom, što je bila greška. Puhala je takva bura da smo s velikom nevjericom izvlačili uže nakon svakog abseila. Samo čudom nijednom nije zapelo. Sve u svemu, dobro iskorišten dan.

Uslijedio je tulum do kasnih sati, za neke i do jutra. Dom je bio pun, neki su spavali u šatorima, yours truly kao i uvijek pod vedrim do oblačnim nebom.

U NED kasno buđenje, opet fjaka. Posjetio nas je i Dado. Na kraju odlučismo pogledati jedan toranj za kakav prvenstveni, ali stijena nije baš kvalitete koja ulijeva povjerenje. Sve same krušljive ljuske i ljuskice i bez drugih mogućnosti za međuosiguranja. Šteta.

Vratili smo se u Rujičin kuk i popeli Ma jo. Usput smo malo popričali s nekim Švicarcima u La figlii koji su, eto, došli u HR na tjedan dana - ne usput, nego planski samo kod nas na penjanje. Nakon toga, ostalo je još malo vremena, taman za Bibl i Bubl. Krešo je već rekao da bi htio zamijeniti ringove na štandovima matičarima, no bojim se da će barem na najgornjem štandu trebati promijeniti i statik. Žurili smo se pa nisam stigao ništa poduzeti, ali taj prokleti komad štrika je naduplo provučen i zavezan tako da je nemoguće išta progurati kroz pločicu spita i napraviti normalan štand. A svježi pripravnici i ostali neupućeni uporno ne koriste ringove za abesil nego mrcvare jadan statik. Nije to kritika njima, nego školama, i ne konkretno Velebitovoj nego općenito (jer i ja sam bio jedan od takvih nakon naše škole, hvala Klacko). Inga i ja nismo abseilali, nego smo odlučili potražiti silaz kroz šumu za koji smo od Grube i Nataše čuli da je sasvim zadovoljavajuć. I jest. Za 10 min ste dolje.

To je to, nadam se da će nam i Milasi prezentirati što su oni sve popeli, uglavnom u Bačić kuku. Siniša je također bio tamo, penjao s raznim partnerima, pa predajem riječ.

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all