MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 26. 05. 2006. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Srednji Velebit, Dabarski kukovi

  26. 05. 2006.     comments: 0

Pred ispit Velebitove alpinističke škole. Prvi dan Barbara, Kruno i ja popeli smo Bibl und Bubl i spustili se u Ravni Dabar. Tamo smo napravili bivak i pridružili se ekipi.

Da, bre!

Velebitova škola imala je ispit na Dabrovima prošli vikend. U petak poslije posla, nacrtali smo se tamo Barbara i Kruno (dvoje tečajaca) i ja. Popeli smo Bibl und Bubl. Ne sjećam se da je prije bilo toliko spitova u njemu, ali od prije 3 godine možda i nije čudno da se ne sjećam.

Spustili smo se do doma gdje smo zaružili s ekipom. Mile je zakon. BTW, Vučiniću, pozdravlja te! Bivakirali smo u blizini.

U subotu sam s Mrzlim popeo Vamos a la plaja i time riješio stari dug. Usput isprobao novi komadić opreme. Works like a charm. Doduše, u detalju sam istegnuo tetivu srednjeg prsta i pripadni mišić pa nisam baš bio presretan situacijom.

Po povratku u dom plan je bio hrana, cuga, penjanje. Hrana je malo lošije sjela na želudac, pivica je to popravila, odnosno vjerojatnije sat vremena čekanja i izležavanja. Zatim sam htio isprobati osiguravanje užetom bez partnera, ali slijed neprilika se nastavio. Tražeći Singing in the rain najprije sam malo promašio pristup, potom vidio da bi moglo biti problema jer ljudi abseilaju po njemu i na kraju mi je fotić otkazao poslušnost. Nije htio uvući objektiv što je značilo da nikako nisam smio penjati s njim ako sam se još nadao popravku. Natrag u dom, call it a day.

Većina je bivših tečajaca do tad postala pripravnicima, čestitam!

Roštilj. Ludnica. Bravo Ina i ekipa! Doduše, malo nas je donijelo mesa, no za mene je ionako svako pakiranje malo preveliko. Bivak.

Nedjelja. Pošto se Ercegu žurilo ranije doma, on je imao prednost da penjemo zajedno pa sam s Krunom dogovorio tek za popodne. No, sudbina je htjela ispraviti nepravdu od dan ranije i Erceg se dogovorio s Grubom bez da je pomislio da je možda zgodno to i meni napomenuti. (Još) toliko o pripremi penjačkog uspona i "školi" koju ima na papiru. Tako da sam ispustivši Krunu iz ruku ostao bez partnera. Solo it is. Po kiši su pjevušila već tri naveza pa je otpao jedini lakši smjer u tom kvartu kojeg već nisam bio popeo. Otišao sam u Velebit express jer tamo nije bilo nikoga. Za mnom su došla još 2 naveza svježih pripravnika. Rekao sam im da malo pričekaju s prvim cugom dok ja ne krenem abseilati iz drugog, kako ne bi nastala gužva na omanjem prvom štandu. Bilo nam je lijepo. Čak smo se Irena i ja nakratko sreli na štandu na kraju drugog cuga. Čuo, riješila ga slobodno, kul. Isprobao sam dakle i Grigri, a i prvi put stvarno žimario gdje nije bilo prečnica. Zabavno.

Spakirali smo stvari i krenuli prema autu, a pridružila nam se Jelena z Varaždina. Odvezli smo se do pod Vranjković kuk i otišli do Il risveglio dei Mascherini. Barbara nas je pričekala dok smo nas troje popeli smjer i abseilali. Ljudi, to je jedan od najljepših smjerova tamo. I to ne kažem samo zato jer je društvo bilo odlično. A bilo je! Zezancija sto na sat, a opet i penjanje, 90 na sat. Abseil, 130 na sat. Svatko točno zna svoj posao, bez praznog hoda, fore lete, stihovi iz pjesama, ma da mi je samo bio fotić ispravan da usnimim što od te atmosfere... Svaka čast ljudi.

I onda nazad u auto pa pravac ZG.

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all