MDClimb - with heart in the mountains and mountains in our heart Home About Trips Blog Contact
<<first     <previous     next>     last>> home > trips > 18. 12. 2005. > full report entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all

Julijske Alpe, Vršič

  18. 12. 2005.     comments: 0

A drugi dan otišli smo pod Prisojnik i opet naletjeli na slapove u dosta lošem stanju. Neki napuknuti, neki još teku, ostali tanki i truli. Penjali smo Levi i još neki nepoznati i dobro se zabavili.

Nešto je trulo...

...a što je to trulo i gdje, pogađajte ako znate da vam se tamo lijevo nalazi između srednjeg i centralnog, s time da je to srednje lijevije čak i od lijevog. Ako su lagali mene...

Uglavnom, krenuli smo u subotu, Vanja Čavrak i ja te Tihomir i Dino iz Matice. Svratili smo u Tržič po klinove, no ništa osim toga nije nas zadržalo na putu prema cilju. Iako je još bila jesen, kao hipnotizirani (možda nečim poput "neeemoj misliti na leeed..."?) hitali smo prema svom globalnom minimumu, sve dok se nismo zabili - u prvi slap sezone: Drugi slap. Hm, očito se nelogičnosti nastavljaju, ali nama nije bilo do razmisljanja. No gdje je slap? Bio je tu lani, sigurni smo... Aaaa, da nije *ono*? Neka, neka, dobro je to za jesen. I tako započinje naše veselo t(r)ulanje po slapovima na Vršiču.

U subotu smo, dakle, popeli Drugi slap (II/WI3, 30-45°, 150 m). Prvi skok se raspadao i bio je malo zeznut, onaj gornji strmi je snijeg u podnožju skratio za oko metar i pol, a isti snijeg nam je priuštio i dosta otkapanja zamki pri spustu. Na dva mjesta nismo našli zamke pa je Tihomir najprije iskopao gljivu u snijegu i krenuo dolje, a dok je Dino čekao, Vanja i ja smo se spustili s komada moje zamke na klekovini. Zatim zamka na pješčanom satu u visini gležnja (pokušajte se sjetiti na kojoj je visini inače - za dojam koliko je snijega palo). Na red je došao i onaj strmi skok, ali zamku nismo mogli naći, dok one grančice klekovine... Naložili smo ih oko još jedne gljive i radije se spustili s nje. Ja sam išao zadnji i pokušavao svojom težinom izvući naše gornje uže, ali čvor je teško išao kroz snijeg. Doslovce sam visio naopačke, ali ne iz gušta poput nekih, :) već zato da se mogu derezama odguravati prema dolje dok su mi još i Dino i Vanja pomagali ukopčavši se u uže odozdola. Izvukli smo ga i nastavili, malo otpenjavanja, još jedan spust po užetu i to je bilo to. Snijeg se vrlo dobro slegao i očekujemo da će ova sezone biti raj za grape.

Navečer smo u domu, tko je ostao budan, poslušali predvanje uz dijaprojekciju PK Škofja Loka "Andi 2005", nakon čega mi u krevet, a oni na žur. Šteta što su mi se kapci već sklapali jer čulo se da je tulum bio prva liga. U zadnje vrijeme vrlo često su izleti jedina prilika da odspavam tih poželjnih 8 sati jer doma...

Kasni tulum Slovenaca osigurao nam je da u nedjelju uz ne pretjerano rano buđenje (oko 8 h) ipak prvi dovučemo svoje leda željne guzice pod Prisojnik. Hm, Lambada se spojila, ali čovjek mora paziti da se toj činjenici ne nasmije preglasno jer možda bi je već i to srušilo. Pretjerujem, naravno, jer ako ju je Aljaž Anderle dan ranije popeo kao svoj prvi slap ove sezone i, kaže, neupenjan, onda ga ne može čovjek samo tako srušiti. Trebali bismo se sva četvorica smijati u isti glas...

Centralni stoji i ima ga, ali par naveza koliko je prošlo kroz njega izrešetalo ga je poput sira. Izgledao je kao na kraju prošle sezone - toliko o kvaliteti leda. Svijeći u Desnom još fali, ali nije do toga, nego i druga dužina izgleda golo. Imali smo dalekozor, tako da sam prilično siguran u ove tvrdnje. Svijeća u Levom je pukla po cijeloj širini pri vrhu, nakon čega slijedi 80° snijega za izvući se, što nam je odvratilo pažnju na njegov nastavak - pod snijegom i vrlo tanak. Srednji i kompanija poviše plivaju na vodi, ili rone u njoj. I tamo ima poštovanja vrijednih horizontalnih pukotina.

Tihomiru je još koliko-toliko u redu izgledala lijeva varijanta Levog pa su on i Dino poveli šou. Ne imajući ništa penjivije na dohvat ruke, Vanja i ja smo krenuli za njima. Jesam li već spomenuo truli led? Uglavnom, dok je Tihomir penjao drugu dužinu, a Dino i ja čekali na prvom standu, izbombardirani smo ogromnim pločama leda koje su Tihomiru očito bile višak. Tako da sam odlučio ne ići dalje - Dino se popeo do Tihomira, Vanja do mene i svi se lijepo spustili po užadi. Kaže Vanja da mu je falilo tehničkih izazova, ali nažalost tu mu nismo mogli pomoći jer bi nas bila frka voditi nešto teže u lošem ledu i bez šraubanja.

Ostalo nam je dosta vremena na rukama pa smo si priuštili jednu turu na onu flanjku s koje su Gordani prošle zime skijali. S nje smo prečili tvrde padine u smjeru Lambade gdje smo ubrzo spazili jedan slap nad nama koji se inače ne može vidjeti od dolje. Tihomir i ja smo ga odsolirali nakon čega je uslijedilo izvlačenje dugačkom prečnicom u dubokom 55° snijegu (ja sam samo bezbrižno slijedio rupe). Posudio sam za tu priliku one Quarkove s dodatnim zavijutkom na kraju drške, da isprobam. Mana je te kukice (osim onog prekrivanja rupe za ukapčanje karabinera) ta da zapinje za klekovinu koju ne vidite pod 70 cm snijega, kojeg, doduše, probijete bez ikakvog problema dok god nije toliko tvrd da je zabijanje drške cepina nepotrebno. Dino nam se pridružio kroz nekakvu grapu-kamin koja nam je nakon obilnog razgledavanja okolice (djevičanske, tvrde snježne padine s lijepim pogledom) poslužila svima za silaz. Odlična tura! Vratili smo se u dom, pojeli, popili, spakirali i krenuli za Zagreb.

  Post your comment:



Search Trips:

Tags:

More Tags:

Rock Climbing in Paklenica

Apartments in Paklenica

<<first     <previous     next>     last>> entries/page: 10 | 25 | 50 | 100 | all